Zar je to čovjek TRENUTNO NEDOSTUPNO

Sjećanja na pakao Auschwitza kojeg su stvorili ljudi, Levi opisuje bez mržnje, kao opomenu, sa željom da se nikada ne zaboravi

Primo Levi jedan je od malobrojnih koji su preživjeli "tvornicu smrti" Auschwitz. Nacistički lageri kruna su fašizma u Europi, njegovo najmonstruoznije očitovanje, predstavljaju negaciju čovječnosti i ljudskog dostojanstva bilo da se radi o žrtvama ili o mučiteljima. Svoja sjećanja na taj pakao kojeg su stvorili ljudi, Levi opisuje bez mržnje, kao opomenu, sa željom da se nikada ne zaboravi.

Je li naslov romana Zar je to čovjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Možda nikada u povijesti književnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzročila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemičar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji književnosti, na putu od gole riječi, preko poimanja i tumačenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je još strašnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak – Auschwitz – zbog kojeg je postalo nemoguće pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuća, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogrešno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uložiti da bi se nabavilo bogatstvo, obična žlica za juhu. U svijetu bez upitnika.

Veličina romana je u tome što o najvećoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na žlicu, Primo Levi piše sa začudnom smirenošću. Traganje za ravnotežom između vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike. To je vještina književnog genija.

Levi je roođen u židovskoj obitelji, studira kemiju u rodnom Torinu, a diplomirao je 1941. s odličnim ocjenama. Sa skupinom prijatelja pokušava se krajem 1943. povezati s pokretom otpora, no uhvaćen je i poslan u logor u Modeni, a kasnije deportiran u nacistički logor Auschwitz na teritoriju današnje Poljske, gdje je bio 11 mjeseci, sve dok Sovjeti u siječnju 1945. nisu oslobodili logor. Po povratku u Torino raditkao kemičar, a 1961. postaje direktor u tvornici boja i emajla. No čitavo vrijeme piše. U mirovinu odlazi 1975. i intenzivnije se posvećuje pisanju. Iskustvo logoraša donosi u prvom romanu "Zar je to čovjek" (Se questo è un uomo) objavljenom 1947. Problematizira i nemogućnost da se jezikom predoči užas takvog iskustva.