Vrata

Mlada žena treba ispomoć u kućanstvu i dolazi neobična starija žena...

Nakon što s mužem preseli u veći stan i odluči aktivirati nekoliko godina zamrznutu profesionalnu spisateljsku karijeru, mlada žena traži pomoć u kućanskim poslovima. Na preporuku prijatelja stupa u kontakt s Emerenc, neobičnom staricom koja će bitno obilježiti njezin život. IIzrazito učinkovita, ali svojeglava i ćudljiva Emerenc djeluje isključivo po vlastitom, često teško razlučivom poretku, namećući nov režim književnici i njezinom mužu. Ako je spriječena preko dana, doći će po noći i obaviti svoje obveze, a ponekad svojim poslodavcima ostavlja male darove. U susjedstvu je svi poznaju i vole, ali Emerenc svoj privatni život čuva iza čvrsto zaključanih vrata, izrazito je hladna, gruba i krajnje nepovjerljiva. Vrata ne otvara nikome, čak ni rijetkoj rodbini ili prijateljima, a iznimka je tek Viola, pas što su ga na Badnjak spasili iz smrtne opasnosti i koji postaje punopravan član te osebujne male zajednice.

Magda Szabó gradi nevjerojatno napetu pripovijest, katkad zastrašujuću, katkad duboko ganutljivu, ali uvijek punu razumijevanja za ljudsko stanje. Iako su u prvom planu površinske napetosti, djelu nevjerojatnu snagu daju dublji slojevi koje daje naslutiti prijetnja što se krije ispod površine. U trenutku kada pripovjedačica izgovori: “Ja sam ubila Emerenc”, čitatelj je uvučen u napeto iščekivanje što ne posustaje sve do posljednjih stranica, gotovo kao da čita kriminalistički roman.
U djelomice autobiografskom romanu autorica zapravo prati nekoliko ženskih sudbina: služavke Emerenc, te Emerencinih, kasnije i književničinih prijateljica Polett, Adélke i Sutu, pri čemu se svaki lik pojedinačno, kao i uspostava njegova identiteta, ogleda i prelama u odnosu sa sudbinama drugih. 

Za ovaj roman Szabó je 2003. dobila uglednu francusku književnu nagradu Femina za strane pisce, a 2012. poslužio je kao književni predložak za istoimeni film u režiji Istvana Szaba.