Uličari TRENUTNO NEDOSTUPNO

Kontroverzni roman, ocrtava vrijeme bijede i nemoralnog života u Rimu i rimskim predgrađima

Kontroverzni roman kroz galeriju problematičnih likova mlađe generacije ocrtava vrijeme bijede i nemoralnog života oslikavajući asocijalnu situaciju koja je pogodila cijelu Italiju nakon Drugog svjetskog rata. U konačnici roman je svjedočanstvo jednog vremena, gdje su arogancija, oholost i zloba osnovni obrasci ponašanja.

Nižu se epizode u kojima protagonisti, prije svega dječaci i momci, ali i cijela paleta živih i upečatljivih likova, ubiru crne plodove fašizma, rata i bijede. Pasolini je u pismu svom izdavaču o Uličarima napisao: "Moja narativna poetika počiva na privlačenju pozornosti na neposredne datosti. To mogu ostvariti zato što se te neposredne datosti smještaju u idealnu strukturu ili narativni luk koji se podudara s moralnim sadržajem romana. Takva bi se struktura općenito mogla definirati na ovaj način: poslijeratno vremenski luk u Rimu, od kaosa punog nade prvih dana oslobođenja pa do reakcije na samom početku 1950-ih godina. To je posve precizno razdoblje koje se poklapa s prelaskom protagonista i njegovih prijatelja (Rico, Alduccio itd.) iz dječačkog u mladenačko doba, iz junačke i amoralne životne dobi u dob koja je već prozaična i nemoralna. Ti momci koji su zbog fašističkoga rata rasli kao nepismeni divljaci i delinkventi, svoj ‘prozaičan i nemoralan’ život mogu zahvaliti upravo društvu koje je na njihovu vitalnost opet reagiralo nametanjem vlastite moralne ideologije. Valja znati da sve to ostaje ‘prije’ knjige, jer se ja kao pripovjedač u to ne uplećem."