Sto godina samoće

Remek-djelo svjetske književnosti

Saga o obitelji Buendía s jednom od najpoznatijih prvih rečenica u književnosti. José Arcadio Buendía sa ženom Úrsulom Iguarán pronalazi mjesto na kojem će izgraditi svoj grad - Macondo. Uskoro dobiju dva sina - José Arcadio je impulzivan i strasten ljubavnik, a Aureliano Buendía nesposoban za ljubav, postaje slavni ratnik koji sudjeluje u 32 rata...  I svaka generaciija ima po jednog Joséa i po jednog Aureliana, ljubavne zaplete, mnogo magije i - samoće.

Sva djela potražite na: Gabriel García Márquez 

Mnogo godina kasnije, pred švedskim akademicima koji su mu uručili Nobelovu nagradu za književnost, Gabriel Garcia Marquez u lanenom odijelu, s žutom ružom u zapećku, prisjetio se onog davnog poslijepodneva kad je rukopis "Sto godina samoće" iz lokalnog poštanskog ureda poslao nakladniku. Taj roman je García Márquez 15 mjeseci. Roman je objavljen 1967. godine i odmah doživio senzacionalan uspjeh i kod publike i kod kritike – prva naklada je iščezla s knjižarskih polica u samo nekoliko dana, a Gabo je dobio nagradu Švedske akademije za književnost godine 1982.

Mnogo godina kasnije, kad je preveden na 27 jezika, romanu "Sto godina samoće" prišivena je oznaka magičnog realizma, iako su čitatelji u Latinskoj Americi taj predivan roman čitali kao najobičniji realistički roman koji je na veličanstven način govorio o njima samima, o njihovim obiteljima, ratovima, suzama, mukama i ljubavi.
"Mislim da je ta čudovišna stvarnost zaslužila Nobelovu nagradu" – rekao je sam Garcia Marquez na svečanoj dodjeli.