Realizam i teorija pravednog rata

O pravednom i nepravednom ratu

Prema realističkoj tradiciji poimanja međudržavnih odnosa (od Tukidida da danas), neumjesno je postavljati pitanje pravednosti rata. Nasuprot tome, prema tradiciji teorija pravednog rata (od Augustina do danas), nužno je – prema etičkim kriterijima – razlikovati pravedne od nepravednih ratova. Je li moguća sinteza tih dvaju klasičnih pristupa? Pitajući se jesu li (i kako) načela pravednog rata relevantna za uspješno vođenje rata, pogotovo u suvremenom svijetu, Buzar razmatra glavne probleme etike rata kroz povijesnu analizu tradicija realizma i pravednog rata, s fokusom na teoriji pravednog rata i njezinu ponovnom procvatu u drugoj polovici 20. stoljeća. 

U prvom dijelu je povijesni pregled tradicije realizma (Tukidid, Machiavelli, Hobbes...) i povijesni pregled teorija pravednog rata (Augustin, T. Akvinski, Grotius...). U drugom dijelu bavi se suvremenim problemima teorije pravednog rata, a u posljednjem donosi svojevrsnu "realističku teoriju pravednog rata" kao "primijenjenu etiku za vanjskopolitičke i vojne aktere", ističući kako moralna pravila trebaju biti integrirana u procese donošenja odluke o ratu i u njihovu vođenju lege artis. Država koja ne poštuje pravila pravednog rata (ius ad bellum, ius in bello, ius post bellum) ugrožava svoje temeljne nacionalne interese.