Obična pisma neobičnim ljudima NEDOSTUPNO

Pokušaj popularizacije filozofije u vrijeme "opće barbarizacije kulturne javnosti"

Počeci zapadne filozofije sežu oko 2400 godina u prošlost, u vrijeme kada je Sokrat na ulicama i trgovima Atene zaustavljao svoje sugrađane propitkujući ih i upuštajući se s njima u rasprave o pravdi, zakonu, ljudskim vrlinama, znanju i nizu praktičnih, svakodnevnih pitanja. Krajem antike dijaloška je forma napuštena, a u međuvremenu se i filozofski diskurs promijenio: postao je hermetičan, samodostatan i potpuno nerazumljiv prosječnom čovjeku, stoga se autor knjige na jednom mjestu s razlogom pita "mora li filozofski jezik biti toliko neprirodan da ga teško razumiju čak i oni koji se njime služe".

Pismo je vrsta razgovora čak i onda kad se na njih ne dobije odgovor, kaže autor pa je približio filozofiju njezinim korijenima; razvijanju žive i strastvene rasprave o nizu različitih životnih pitanja, razumijevanju drugih, ali i sebe samih, kao i svijeta u kojem živimo. Za svoje "sugovornike" odabrao je velike svjetske filozofe i mislioce – hrabrog Sokrata, pobožnog Marka Aurelija, zajedljivog Montesquieua, vremenitog Kanta, kivnog Schopenhauera, obijesnog Nietzschea ili ništavnog Sartrea – približivši ih tako suvremenom čitatelju. Način na koji su njegova pisma napisana, tvrdi autor, danak je našem vremenu.