Novi sultan: Erdogan i kriza suvremene Turske NEDOSTUPNO

Korištenjem represija uvodi u Turskoj ono što on naziva "red i stabilnost", a što njegovi protivnici nazivaju diktaturom.

U svijetu sve većih napetosti između Rusije i Sjedinjenih Država, Bliskog istoka i Europe, sunita i šijita, islamizma i liberalizma, Turska je u epicentru zbivanja. Od 2002. Erdoğan je konsolidirao svoj položaj na domaćoj političkoj sceni, ali i na međunarodnoj, koristeći se vojnim i diplomatskim sredstvima kako bi se Turska učvrstila kao regionalna sila. Njegova politika bila je brutalna i uporna – brojni novinari su uhićeni, akademicima su službeno zabranjeni odlasci iz zemlje, rektori sveučilišta, fakultetski dekani i mnogi najviši vojni časnici uhićeni. Neobičan i neuspješan državni udar 2016. postao je Erdoğanu opravdanje zašto korištenjem represija uvodi u Turskoj ono što on naziva "red i stabilnost", a što njegovi protivnici nazivaju diktaturom.

Turski predsjednik je među najutjecajnijim državnicima našeg vremena. On i stranka koju vodi – isprva de iure, trenutačno de facto – pobijedili su od 2002. do 2017. na sedam parlamentarnih izbora, trima nacionalnima lokalnim izborima, jednim predsjedničkim i dva referenduma. Razumijevanje Erdoğana iziskuje analizu njegova odrastanja kao pobožna mladića u sekularnoj Turskoj, maltretiranja koje je doživio od pozapadnjačenih elita i uspona na vlast kroz sve snažniji pokret čiju je personifikaciju predstavljao – političkog islama.