Naslada

Roman o dvoje ludo zaljubljenih tinejdžera u Poljskoj 1990-ih - Ljubavna pjesma o žudnji i toliko snažnoj privlačnosti da nadilazi granice vremena i prostora te stvara vlastitu verziju zbilje

Roman o dvoje ludo zaljubljenih tinejdžera u Poljskoj 1990-ih, vremenu prije Facebooka i Instagrama, kad su se ljubavna pi­sma pisala olovkom na papiru, kad su se fotografije snimale na film, a da bi se telefoniralo morao si stati u red pred telefon­skom govornicom.

Ljubavna priča dvoje mladih Poljakau preddigitalnom svijetu lišenom žurbe, u kojem čekanje pojačava ljubavnu če­žnju i nestrpljenje mladih ljubavnika koji se ne boje prelaziti granice, koji žele iskusiti sve što je moguće, a ponajprije istraži­vati vlastitu tjelesnost. Negdje u pozadini njihovih misli poma­lja se svijest o kraju svijeta koji bi trebao nastupiti 2000. godine, kad komet udari o Zemlju i prouzroči uništenje naše civilizacije. Vrlo izravna, nabijena požudom i tjelesnošću, priča odiše vremenom prije Facebooka, Instagrama i mobilnih telefona, vremenom opuštenosti, slobode, sporijeg tempa života, ali i pritiska najavljenog kraja života na Zemlji koji se sprema 2000. godine. Ljubav koja ne dopušta da se razmišlja ni o čemu drugom, koja opsjeda, prelazi sve granice, naslađuje, a sve sagledano iz perspektive mlade žene.

Mlada poljska autorica i filmašica u svom se romanu, jedinom prevedenom na hrvatski jezik, bavi ljubavnim vezama prije digitalnog doba. 

Ljubav o kakvoj se ne pristoji pisati, a koja ne dopušta  da razmišljate o bilo čemu drugom. Neutaživa,  nezasitna glad, glad za drugim čovjekom.  Niste to iskusili? Imate sreće. Ili ne. – Marta Frej, Krytyka Polityczna

Ona i on, oboje jako mladi. Varšava. Ljeto. Godina je tisuću devetsto devedeset i neka. Zrak je gust poput pudinga, a riječi ‘volim’ i ‘želim’ stapaju se u jedno. Nije riječ o seksu i trenutačnom užitku, nego o neizvjesnosti, iščekivanju. On je silno želi, ona ga voli zadirkivati…– Piotr Marecki, urednička recenzija

O žudnji, ispunjenju koje se brzo pokazalo neispunjenjem, najteže je pisati. Kao i o minulim vremenima – otprije petnaest, dvadeset godina. Marta Dzido savršeno vlada i jednim i drugim umijećem. To je knjiga ispunjena stranicama koje preobražavaju život ili to samo hine, to je knjiga o seksu koji se poigrava osjećajima, a iz toga nikada ne proizlazi ništa dobroga. To je knjiga o nasladi, zabavi koja bi se – ako malo dublje o njoj promislimo – mogla preobraziti u nešto drugo: u opsjednutost. Ako negdje držite pohranjeno pismo, pravo – napisano rukom na listu papira, pismo koje ne biste nikome željeli pokazati i koje nikada nećete poslati – ovo je knjiga za vas. Ako ga pak nemate, pročitajte je kako biste vidjeli za što ste zakinuti.– Pablopavo

 Marta Dzido napisala je knjigu u kojoj se hrabro i pametno suočila s bremenom vlastitih životnih iskustava. S ljubavlju koju nitko ne naziva njenim pravim imenom.– Jarosław Czechowicz, blog Okom kritičara

 Čitanje Naslade predstavlja onu vrstu užitka koji opisuje čuvena rečenica iz Casablance: ‘Odsviraj to još jednom’.– Maciej Jakubowiak, Polityka

Naslada je ljubavno pismo na stotinjak stranica. Ili možda erotski roman? Ako računate na ‘trenutke’, ova vas knjiga neće razočarati. Može je se shvatiti kao jedan veliki ‘trenutak’ u više činova. – Natalia Szostak, Gazeta Wyborcza