Moje je ime nečujno TRENUTNO NEDOSTUPNO

Potresni unutarnji monolog pjesnikinje koja nakon gubitka voljene osobe odlazi živjeti na selo pateći istodobno i za kćeri koja je ostala živjeti u Parizu. U samoći i bijedi pokušava ponovno pronaći vjeru i nadu u budućnost.

Duboko poetični roman suvremene francuske književnice Isabelle Jarry intrigantna naslova, a govori o gubitku voljene osobe i pronalaženju nade. Nakon smrti muža mlada pjesnikinja Marie odlazi živjeti na selo, no ne prestaje misliti na kćer, koja je ostala u Parizu i nedostaje joj. Zaokupljena mislima o svojem nekadašnjem životu i pjesništvu, nastoji nadoknaditi izgubljeno te iznova ispuniti svoj život nježnošću, ljubavlju i ljepotom.

Šarm dirljivog romana čije su stranice prožete iskrenom vjerom u budućnost proizlazi iz jednostavnog i vještog pisma Isabelle Jarry, njezina pronicavog i suosjećajnog prikaza ljudske prirode.

Djelo je lijepo, sažeto i zagonetno koliko i njegov naslov, stih preuzet iz pjesme renesansnoga pjesnika Martina Le Franca. Žena koja je svedena na krajnju bijedu pripovijeda o ponoru samoće, sjećanju na svog pokojnog supruga, oduzimanju djeteta, nadi i pokušaju da je ponovno pronađe. Ona je pjesnikinja koja se pokušava vratiti pjesništvu. Ona je pjesnikinja po vokaciji i pjesnikinja punim srcem. Pisanje je za nju način života, filozofija... Užitak je čitati taj potresni unutarnji monolog. - Télérama

Isabelle Jarry opisuje grozničavu struju svijesti slomljene junakinje pismom lišenim suvišnih riječi. Autorica se pritom dotiče samo bitnoga, neizrecivoga. U ovome romanu sve izvjesnosti, pa tako i književne, nestaju. Ostaje samo rasplet koji otkriva ljepotu i dubinu osjećaja, napose onih majčinskih. - Le Nouvel Observateur

Prozaistica Isabelle Jarry ponovno je zablistala suptilnošću, dosljednošću i žestinom po kojima je prepoznatljiva. Postojana i glatka poput riječnoga kamena, ova pripovijest istodobno je potresna i inspirativna. Jednostavno majstorski! - Le Monde des livres