Moja kišna djevojčica NEDOSTUPNO

"Ali ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate u nečije oči, a u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i … čitav svijet. "

Bračni par koji nije mogao imati svoje rođeno dijete posvoji djevojčicu, ni ne sluteći da će im to biti životna avantura na putu iskustvenoga saznanja što je sreća i što je ljubav. Jer dijete koje su posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra, koje od njih traži veliku posvećenost i predanost i ljubav za kakvu nisu mogli ni pretpostaviti da je moguća. Da, oni su sretna obitelj!

Davina je pseudonim žene u ranim 40-ima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te su ona i muž odlučili posvojiti 18-mjesečnu djevojčicu iz BiH. Uskoro je shvatila da je djevojčica, njezina Princeza, posebna…

Dijelove svojevrsnog dnevnika djevojčičina odrastanja Davina je objavljivala forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici – njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama, strahovima i snovima ili, vrlo jednostavno, odrastanju – ubrzo su postali čitani, a nakon što je priča objavljena u Jutarnjem listu, rezultat je bio nova lavina oduševljenih reakcija. Upravo zbog tih reakcija Davina je pristala otići korak dalje i s novinarkom Kristinom Turčin dopunila je i proširila originalnu priču, dodala nove dijelove života svoje obitelji, podijelila svoje radosti i svoje strahove te odlučila objaviti knjigu kako bi doprla ne samo do čitatelja i potencijalnih posvojitelja već i do zakonodavaca i stručnjaka.
"Ako zbog ove priče ijedno dijete s posebnim potrebama bude posvojeno ili se ijedan par ohrabri u odluci da postanu roditelji posvojenjem ili ako barem dio čitatelja promijeni odnos prema njima – njezin će cilj biti ispunjen"

Što je to sreća, a što je ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od "norme" biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli – tuđe dijete? Čime se mjere ljubav i sreća?