Mitovi, laži i ratovi za naftu NEDOSTUPNO

Jedan od najpoznatijih geopolitičkih analitičara razmatra kako je anglo-američka elita u težnji za apsolutnom dominacijom isfabricirala mit o ograničenosti zaliha nafte, izvora energije na kojemu počiva moderno svjetsko gospodarstvo

Dulje od stoljeća nafta je jedan od najznačajnijih svjetskih strateških proizvoda, a moderno svjetsko gospodarstvo gotovo je nemoguće zamisliti bez nje. Nafta je, uz ugljen i zemni plin, bila osnovni pokretač razvoja modernog industrijskog društva, globalne ekonomije i tržišne dinamike. Stoga je svjetsko gospodarstvo iznimno osjetljivo na promjene uvjeta na tržištu energenata, odnosno na povećanje cijena i smanjenje ponude.

Ne bi li osigurali monopol nad svjetskim zalihama nafte, a s time i koncentraciju najveće političke moći, mala skupina britanskih i američkih kompanija – koje podupiru njihove vlade – stvorila je jedan od najvećih mitova moderne znanosti. Izmislili su mit o ograničenosti zaliha nafte, tvrdeći da je riječ o izvoru energije koji se brzo troši i koji je nekako nastao od bioloških naslaga prije nekoliko stotina milijuna godina procesom koji je u zapadnim knjigama o geologiji opisan vrlo nejasno. No svejedno se uzima kao nepogrešiva, znanstveno dokazana činjenica.

Wiiliam Engdahl opisuje upravo začetak tog mita i njegovu ulogu u dvama velikim i razornim svjetskim ratovima, kao i u beskonačnim međunarodnim sukobima – od Hladnog rata do regionalnih ratova u Africi pa do Bliskog istoka i dalje – koje je poticala anglo-američka elita kako bi zadržala nadmoć nad naftom te kontrolirala dotok nafte i dolara koji su s time usko povezani. No ta kontrola leži u rukama nekoliko američkih i britanskih naftnih divova koji su se nekoć nazivali "sedam sestara", ali sada su samo četiri – ExxonMobil, Chevron, BP i Shell…