Mačkica iz snova

U Zemlji snova ima svega samo postoje i stroga pravila - nitko nikada ne sanja. A onda se mačkica Bela probudi i....

Mačkica Bela živjela je u Zemlji Snova u kojoj ničega nije nedostajalo. Nije se trebalo žuriti jer nikamo nisi mogao zakasniti. Ponekad bi se i vrijeme zaustavilo. Svaki dan je počinjao jutrom, a završavao uvečer. Čak je u njoj i glazba mirisala baš kao i tišina. Samo, nitko u njoj nije sanjao dok bi spavao. Jer Zemlja snova ima svoja pravila: stanovnici nemaju sjene i ne sanjaju. Zemlja snova nije imala ni početka ni kraja i nitko ne bi mogao reći koliko na svijetu ima snova. Stanovnici i stvari iz Zemlje snova znali su nestati na neko vrijeme i iznenada se pojaviti, ali to nikoga nije brinulo… A onda je mačkica Bela zaspala pa se iznenada probudila u kutiji s pijeskom. Ustala se i šapicom otresla haljinicu.

“Bela je odškrinula vrata kuhinje i… ušla u istu onu dnevnu sobu u kojoj je malo prije bila. To se ponekad dogodi u Zemlji snova, kad se izgubiš u svojim mislima. Brzo se okrenula namjeravajući se vratiti u kuhinju, to jest u dnevnu sobu, ali… odjednom se našla u svojoj spavaćoj sobi na drugome katu.” Sa zaprepaštenjem je neobičnu došljakinju gledala djevojčica Janica koja je bila na ljuljački. Kako baš nikada nije vidjela djevojčicu-mačkicu, zaključila je da sanja. Bela i Janica su se sprijateljile... i tako, negdje između zemlje i neba susreću se oni koji sanjaju i oni koje sanjaju.

Sve prelijepe slikovnice omiljenog autora nađite na: Kasparavičius