Kultura sjećanja: 1945: povijesni lomovi i svladavanje prošlosti

Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti

Zbornik o 1945. nastavak je dvaju zbornika koji su u ovoj ediciji tematizirali prijelomne godine XX. stoljeća (1918, 1941). Istraživački prilozi tematski i problemski zahvaćaju široko: prvi tematski blok pod naslovom Politike prošlosti pokazuje da je kulturno pamćenje podložno oblikovanju i instrumentaliziranju te da je bitno posredovano ideološkim i političkim projektima koji su omogućeni ishodom Drugog svjetskog rata, ili je na energiji i patosu pobjede spregnuto s mitom povijesnog projekta revolucije. U analizu baštine 1945. koja obavezuje i suoblikuje sjećanje tako ulazi i etičko moralno pitanje zločina i kazne, odnosno, pitanje krivnje i njegove etičke refleksije, jednako važnu dimenziju sjećanja koja suoblikuje socio-kulturne i socio kulturne akcije i inetrakcije tematizira prilog o ženskoj kulturi pamćenja, kao i prilozi o semantici narativa društvenog pamćenja, tome je komplementarno istraživanje zajednica i režima pamćenja i njihove relacija prema odnosima moći ali i s obzirom na njihov korektiv u normi odgovornosti, najzad ova perspektiva politika prošlosti svoje filozofsko osvjetljenje dobiva u prilogu koji nacionalsocijalizam i fašizam tumači u svjetlu epohalnog projekta destrukcije subjekta.
Tematski blok Studije slučaja konkretizira opći plan slike 1945. na konkretnim problemskim razinama kao što su, na primjer, bošnjačka varijanta komunizma, iskustvo umjetnosti i kulturne politike oko 1945, ideološko-kulturno kanoniziranje književne/umjetničke prakse, politička manipulacija pamćenjem i sjećanjem na 1945. u neposrednoj sadašnjosti i aktualnoj političkoj zbilji, komemorativna kultura Bleiburga te istraživanje o žrtvama II. svjetskog rata na temelju poimeničnih popisa stradalih hrvatskih Nijemaca, vojnika i civila.
Treći problemski blok Udžbenici povijesti i historiografija bavi se konkretnom operacionalizacijom sjećanja u onim područjima današnje društvene i političke zbilje koja je oblikovana ili stilizirana u formi “znanja” o 1945. godini koje ima potencijal najdirektnijih političkih učinaka u dotičnim odnosima moći. Radno polje tog selektivnog znanja su sistemi obrazovanja ili pak historiografija (kao dio sistema obrazovanja), odnosno, udžbenici i historiografija koji su u promjenljivim ideološkim koordinatnim sistemima bili ili jesu instrumenti legitimacije vlasti dotičnih elita ili revizije povijesti.