Babettina gozba TRENUTNO NEDOSTUPNO

Drugo najvažnije i najpopularnije djelo, čarobna priča o Bebette

Nakon Moje Afrike, drugo najvažnije i najpopularnije djelo. Prvi put je objavljeno 1950. u američkom ženskom magazinu “Ladies’ Home Journal”.

Vrlo neobična pripovijest događa se u norveškom gradiću Berlevågu, smještenom između visokih planina koje fizički zatvaraju vezu sa svijetom. Mjesto je duhovno izolirao pastor, osnivač stroge crkvene sekte čiji su se članovi odrekli svih zemaljskih zadovoljstava. U vrijeme kad počinje priča pastor je odavno mrtav, ali njegov duh i dalje drži na okupu, u miru i slozi, pobožne stanovnike. U pastorovoj kući žive njegove kćeri, Martine i Philippa, koje imaju francusku služavku Babette. Isprva se u kući osjećalo nepovjerenje prema strankinji, strah da s njom nije ušla i raskalašenost koja se povezivala s Parizom, ali kad je Francuskinja naučila spravljati jednostavna jela te k tome ispričala gospođicama da je radila u kuhinji jednog starog biskupa koji je bio svetac, sestre su je počele gledati drugim očima. Hrana, koja dotad u luteranskoj zajednici nije imala nikakvo značenje, u Babettinim je rukama dobila novu, nadnaravnu moć. Jedinu vezu s Francuskom Babette je zadržala kroz Državnu lutriju koju joj je redovito uplaćivala prijateljica u Parizu. Jednoga dana u Berlevåg je stigla obavijest da je njena srećka dobila glavni zgoditak. Saznavši za to, sestre su se prestrašile da će ih Babette napustiti i vratiti se u domovinu, no ona ih je iznenadila neobičnom ponudom: za taj novac željela je organizirati gozbu u čast stote obljetnice pastorova rođenja.