Blažene godine kazne TRENUTNO NEDOSTUPNO

Izvanredna proza. Trajanje čitanja: otprilike četiri sata. Trajanje sjecćnja, kao i u autorice: ostatak života

U švicarskom ženskom internatu "Bausler institut", sredinom 20. stoljeća odrasta njezina junakinja i stvara svoj pogled na život. Internat je toliko nalik zatvoru da ga se istodobno voli i mrzi, a pitomice internata i ne žive svoj život. One su određene izvanjskim normama, a svoje su osjećaje potisnule toliko duboko da ih se i ne može izraziti drukčije već onako kako to čini Fleur Jaeggy, precizno, hladno, gotovo matematički točno. Unutar strogih internatskih pravila koja, među ostalim, podrazumijevaju emocionalnu suzdržanost i krutost, odvijat će se njen intenzivan odnos s odmjerenom i samozatajnom Frederique. Ta izrazito produhovljena obostrana emocionalna zanesenost, duboka naklonost negdje između prijateljstva i zaljubljenosti, psihološki su "temeljac" romana realiziran s gotovo matematičkom jasnoćom i preciznošću.

Roman za koji je Josif Brodski rekao: “Umočeno u plavu tintu adolescencije, pero Fleur Jaeggy dlijeto je rezbara što izrađuje korijenje, grančice i grane stabla ludosti koje raste u blještavoj izolaciji malog švicarskog vrta spoznaje sve dok svojim lišćem ne zakloni svaki vidik. Izvanredna proza. Trajanje čitanja: otprilike četiri sata. Trajanje sjecćnja, kao i u autorice: ostatak života.”

Malo je knjiga koje, poput ove, nose znakovlje smrti. Nema ni traga pripovijesti: nema fluidnosti, sreće, pokreta, obijesti, neposrednosti pripovijedanja. Nabačani fragmenti uvlače se jedni u druge; izblijedjeli komadi stakla, intarzije bez sjaja. Stil namjerno naginje aforizmu – a to je ono za što je Fleur Jaeggy itekako nadarena. - Pietro Citati, La Reppublica

U ovoj knjizi nema nijedne pogreške, nijednog propusta. Ovo je majstorsko djelo, pisano s takvom lakoćom, kao da je pisanje nešto što se nasljeđuje kroz vene, poklon naših predaka. Sve se događa u pravom trenutku, svi sitni i krupni događaji, prijelomni trenuci, život u koji smo uronjeni, kao i onaj koji promatramo sa strane. - Cesare Garboli, La Reppublica