Čovjek bez osobina TRENUTNO NEDOSTUPNO

Roman bez kojeg se ne može zamisliti suvremena europska književnost

Opsežan roman o građanskoj kulturi, traženju izvjesnog koncepta društva, u nekoj zamišljenoj državi, nije bio završen - a dugo ni ozbiljnije zapažen - niti su preostali njegovi dijelovi iz ostavštine bili objelodanjeni. U godinama prvih izdanja romana tiskane su prve dvije knjige (roman je podijeljen u četiri dijela), koje su u nas objavljene u dva sveska 1960-ih godina, u prijevodu Zlatka Gorjana. Ostatak dosad neobjavljenog teksta u konačno dostupnoj piščevoj ostavštini stručno je obrađen u Klagenfurtu, a iz njega slijedi prijevod druge knjige u koncipiranoj razdiobi. U nas se sad sve četiri knjige objavljuju u dva sveska. U novom prijevodu roman izlazi pod nešto izmijenjenim naslovom.

Sve naslove autora nađite na: Musil

Pretpostavimo da je zamisliv čitač koji godine prije prvog rata poznaje samo na temelju Musilova romana: takav čitač ne bi imao ni predodžbe a kamoli znanja o nekim stvarima koje se u romanu samo spominju - o prerijama, kovačnicama i valjaonicama, o radnicima uopće, o svijetu izvan vidokruga vladajućih slojeva i obrazovanoga građanstva. Takvu svojevrsnu redukciju čitač nalazi i u romanima Marcela Prousta ili Thomasa Manna. Tajna velike umjetnosti tih romanopisaca u tome je što njihova djela usprkos tome ne pobuđuju dojam da je njihov odabir iz zbilje istovjetan sa cijelom zbiljom, da je neprikosnoven i samo po sebi razumljiv. Ironija, neodređenost, nabačene aluzije - sve to upozorava da je njihov pripovjedni svijet evokacija jedne krhke kulture, koja je samo dio povijesne zbilje, mnogo veće i složenije. - Viktor Žmegač