"Najgore" majke u književnosti - iritantne, psihotične, tragične, na rubu pameti, površne....

Nakon divnih, toplih i najboljih mama u književnosti, postoje i one druge. Samo iritantne i dosadne, tragične, površne i onda niz, zlih, ludih i psihotičnih. To možda čeliči naše junakinje i junake, od njih traži da prežive doba u kojem bi trebali biti zaštićeni i voljeni. Teško je pitanje što točno dobru majku čini dobrom majkom jer svatko od nas ima druge potrebe – nekome je važan zagrljaj, nekome podrška..  A kad imate lošu majku, pitanje je koliko joj se zbog činjenice da vas je rodila treba opraštati? Je li bolja bezuvjetna ljubav ili je važna ravnoteža između ljubavi, zaštite, brige i njege, svakodnevnih razgovora i kad treba stati (mnoge to ne znaju) da dijete samo nađe svoju put, odleti iz gnijezda. Biti prisutan roditelj ne znači živjeti s djetetom ispod istog krova već s njime dijeliti život, ali ga ne gušiti i ne ucjenjivati. Jer da, majke koje ne vole svoju djecu zaista postoje, i ne samo u knjigama. Na kraju, svaki je pisac po nekome iz svog života i iskustva oblikovao likove. Možemo reći da one loše nisu imale sjajan život, da su ove koje su uvijek na popisu loših majki imale težak život, loše brakove ili malo novaca, ali mnogo je žena koje su imale i imaju istu sudbinu pa nisu zle osobe ni loše i okrutne majke. „Matilda“ ima užasnu majku koju ne zanima što je njezina kćer briljantna, a uz to je tašta i dok Matilda bira books, ova bira looks i uvjerena je da će bolje proći. Kod Dickensa gotovo svi junaci imaju loše odnose s mamama i tatama, a niz je i roditelja koji vole jedno dijete a ostala zanemaruju… Takvih se treba riješiti jer roditi nije majčinstvo – majčinstvo dolazi odmah potom i traje do kraja. Dakle, svi vi koji imate dobre mame, čuvajte ih. Ove koje tuku, vrijeđaju, zapostavljaju, maltretiraju, narcisoidne su i zle – ionako nisu mame, zar ne? No, počinjemo s blagim poremećajima majki iz knjiga koje volimo.

Da je najbolja mama u književnosti – nije, ali trebamo staviti stvari u kontekst. Jane je opisuje kao "ženu koja loše shvaća, ima malo znanja i neizvjesni temperament". Bila je prelijepa djevojka koja se udala za gospodina Benneta iako je "padala" na uniformu. Gospodin je vidio ljupkost i ljepotu i previdio da je gospođa dosta šuplja. Puno godina i pet kćeri kasnije, gospođa Bennet ima jedan cilj: udati sve svoje kćeri: lijepu Jane, lijepu i pametnu Elizabeth, povučenu Mary, povodljivu Kitty i lakomislenu i bedastu Lydiu. Gđa Bennet je klasik – njezini jadni živci, njezine bolesti u jednom, a onda čudotvorno ozdravljenje u drugom trenutku, dramatiziranja, samosažaljenja na kile i odlučnost da umaršira u svaku kuću bez obzira je li pozvana ili nije ako to može ijednu kćer dovesti brže oltaru, to je majka Bennet. Ona je glasna, iritantna, gruba, neki će reći i da preduboko zaviruje u čašice, a sreću svoje kćeri odmah bi zamijenila s mirom koji su toliko potrebni njezinim sirotim živcima. Kao i svi priglupi ljudi ne razumije sarkazam, sva je okrenuta sebi i nije se nikada posvetila odgoju djece već jede, maše lepezom, leži, trača i smišlja kao kćeri uvaliti u naručje nekog bogatog muškarca… a što cure misle o tome? Nju to ne zanima, ali će uvijek biti uz svoje kćeri. Zabavna? Da, samo ne pod našim krovom.

"Oh, ne budi blesava Bridget. Nikada nećeš naći dečka ako izgledaš kao da si izašla iz Auschwitza."To kaže Pam svojoj kćeri Bridget koja kuburi s kilama. Pam je noćna mora i kopija gospođe Bennet s malo Lydije, ali u 20. stoljeću. Žena engleskog predgrađa sa svojim buffetima, odlučnošću da se petlja u sve i sva, s nemogućim odjevnim kombinacijama, na trenutke i gruba i bezobrazna prema kćeri, a onda i mužu… Da, nasmije nas jer NIJE naša majka.

Knjige koje vam svaki puta otkinu komadić srca svakako su "Gospodar plime" i "Sophijin izbor". Tu su glavni likovi dvije majke, možda i najtragičnije mame književnosti. Prva je Lila Wingo u knjizi "Gospodar plime", The Prince of Tides, Pata Conroya.

Teško je zavoljeti Lilu Wingo. Ona je gruba, oštra i hladna, puno očekuje, pri šansi da se ponovo uda ona ide kao ralica. Ali, ona je tragičan lik i ona je borac, ona je preživjela horor. Lila i njezina djeca, Savannah i Tom sami su kod kuće kad provale i sve ih siluju, sve troje, tri odbjegla zatvorenika. Vjerojatno bi ih i ubili da nije stigao najstariji sin. Ono što se događa kasnije je i preživljavanje i kriva procjena: Lila obamrlu, ozlijeđenu i strahom paraliziranu djecu prisili da s njom pokopaju tijela, oribaju kuću i pospreme sve kako tata koji dolazi navečer s posla ne bi primijetio. Oni sjednu i večeraju s tatom, uredno odjeveni i slika su obitelji. A ispod još curi krv.. i Zaklela ih je da nikada nikome ne kažu što se zbilo i sva djeca kroz život idu sa stravičnim traumama.

Sophie Zawistowska, "Sophiejin izbor", Sophie’s Choice, William Styron

Pisac Stingo upoznaje par, Nathana i Sophie. Sophie je Poljakinja koja je u Ameriku stigla nakon Drugog svjetskog rata i nakon što je preživjela nacistički logor smrti. Sa sobom nosi strašnu tajnu i traumu: nacisti su je prisilili da odluči koje će od svoje djece, kćeri i sina, spasiti a koje će odmah, tamo na licu mjesta, nacisti ubiti. Ono dijete koje je odabrala nepoznate je sudbine, a ono drugo ugušeno je u Auschwitzu. Najgora je kazna preživjeti smrt djece, a kad je majka prisiljena birati, to je monstruozno: roman je sjajan, težak, mračan i fenomenalan, likovi progonjeni demonima...

Broj jedan je sigurno Charlotte Haze iz romana "Lolita", Vladimira Nabokova.

Charlotte se zaljubi u podstanara Humberta Humberta i ne želi vidjeti da je on zainteresiraniji za njezinu 12 godišnju kćer Dolores. Ona ga želi, on je njezina karta za bolji život. Roman koji diže buku od kako je prvi puta izašao ne slavi pedofila, naprotiv, pokazuje nam uvrnutu i nelogičnu prirodu pedofilskog uma daleko prije nego se društvo zaista za to zanimalo. (u nekim je državama svijeta normalno i danas u brak gurnuti djecu). Humbert je taj koji nam priča svoju priču, on je čovjek koji nikada nije prežalio svoju prvu i nekonzumiranu, zabranjenu ljubav Annabel Leigh koja je umrla od tifusa kad je imao 14 godina i od tada ga privlače tzv. nimfice, rano sazrele djevojčice od 9 do 12 godina. Oženio se, živio u Europi, razveo se, doživio živčani slom i – iznajmio sobu kod samohrane Charlotte. No mi nemamo simpatija prema njemu, našem pripovjedaču, vičnom jeziku i lijepom izražavanju, čovjeku koji zlostavlja, ali nalazi opravdanje za sebe do te mjere da krivi djevojčicu: ona je ta koja je zla, on nije. I da ne ulazimo u rasprave o djelu koje je jedno od sto najvećih romana književnosti (i koje je daleko prije vremena i ukazalo na problem i užas zlostavljanja djece), tu je važan element majka koja zatvara oči, toliko čestom pojavom u obiteljima gdje je otac, brat, ujak silovatelj. Uvijek nas šokira i iritira ta Charlotte koja želi "finije stvari", vjeruje da joj Humbert može dati i malo europskog štiha, koja je opsjednuta idejom da joj on može pružiti ljepši i bolji život zatvara oči pred očiglednim. Umjesto da izbaci lika naglavačke, ona mu podilazi i postavi uvjet – može živjeti kod njih ako je oženi. A on je već bezglavo zaljubljen u malenu koju zove Lolita. Charlotte bi živjela u svom balonu od sapunice da nije našla njegov dnevnik u kojem je sve jasno – nju prezire, a voli samo malenu… Danas na roman gledamo s više svjesnosti, no neki tvrde da je Nabokov ideju dobio po stvarnim događajima na koje se žmirilo – na primjer na sve brakove Charlieja Chaplina koji je ženio uvijek maloljetnice: prva, Mildred Harris imala je 16 (on 29), Lita Grey samo 15 (a on 35 i morao se oženiti jer je zatrudnjela), pa malo starija Paulette Goddard (ona 26, a on 47) te Oona O'Neil koja je imala 18 a on 53. Njega mi danas kvalificiramo kao serijskog pedofila. Ko i uostalom J. D. Salingera kojem je baš ta Oona slomila srce.

Fanatična gospođa Lisbon, "Samoubojstvo nevinih", The Virgin Suicides, Jeffrey Eugenides

Gospođa Lisbon još je jedna fanatična vjernica koja svoje kućanstvo vodi željeznom šakom. "Samoubojstvo nevinih", zapravo djevica, debitantski je roman američkog pisca koji opisuje pet sestara Lisbon – Ceciliu, Lux, Bonnie, Mary i Therese koje su stare između 13 i 17 godina. Iako je stroga prema kćerima, one je ne slušaju pa ih ispisuje iz škole i stavlja u kućni pritvor. Izolirane u suludoj kući one jedna po jedna dižu ruku na sebe…

Hamleta, danskog kraljevića njegova majka baš i ne voli. Kad umre njezin muž, kralj, ova se brže bolje udaje za šogora, dakle muževljeva brata. Problem je samo što je šogor Claudius ubojica njezina muža. Osim što je bratoubojica, on kontrolira dvor što nju to ne smeta. Ne pokazuje žaljenje, ne pokazuje tugu već samo misli o sebi i na sebe.  Uz to ignorira svog sina, nema trunke žaljenja. Ono, hladna kao špricer.

Što reći o Daisy Buchanan? Roman je"Veliki Gatsby", The Great Gatsby, F. Scott Fitzgeralda, a ona je bez kičme, slaba, površna... 

Daisy je nekada bila mila djevojka, ali kičme nije imala nikada.  I vremena su takva; djevojke se moraju udati dobro, pa ne čudi da se i Daisy udala za novac. Samo, ona je svoje srce već dala, ali je na to i zaboravila. U braku rađa djevojčicu i kad joj kažu da je rodila kćer kaže: ”Nadam se da će biti glupa – to je najbolje što djevojka može biti na ovome svijetu, lijepa mala glupača.“ Možda je Daisy svjesna da je tako lakše, no dobije drugu priliku kad se njezina prva ljubav pojavi i to ne kao siromašak kakav je bio, već besramno bogat i potpuno i dalje zaljubljen u nju. Nitko ne može reći da je za svoju kćer Daisy ambiciozna, ali da joj oči zasvijetle kad vidi Gatsbyjevo bogatstvo i da u glavici okreće brojke, to da. No ona nema karaktera i nakon što skrivi tragediju koja dovede do daljnjih tragedija, ona otpluta sa svojim bogatim mužem na put.. kao da se ništa nije dogodilo. Mnoge žene bi voljele da ih voli netko kao što voli Jay, pa ne čudi da je Daisy jedan prezren lik.

Emma Bovary, "Gospođa Bovary", (Madame Bovary), Gustave Flaubert

Emma se udala za seoskog liječnika Charlesa i njezin je pogled na život oblikovan petparačkim ljubićima. Charles se uzdigao s dna, zaljubio u Emmu i bio sretan dok se ona brzo pokajala. A onda je na jednom balu vidjela raskoš. Možda zaboravimo da je Emma i bolesna, da su joj dijagnosticirali psihički poremećaj. Ona je i majka koju dijete ne zanima kad ima "pametnijih" stvari na glavi poput ljubovanja. Emma ima titulu najpovršnijeg i najsebičnijeg ženskog lika u književnosti. Ona je plitka, povodljiva, vara svog muža, ne brine od malenoj Berthe i zbog svog hohštaplerizma, želji za stvarima koje si ne može priuštiti i potpuno omotana taštinom spremna je sve porušiti. Za Emmu je majčinstvo veliko razočarenje, no da nije takva ne bismo imali najveći francuski roman, ni lik koji je jedan od najzanimljivijih ženskih likova, sjajno opisan perom majstora Flauberta. Emmin će krajnji čin uništiti obitelj pa će nakon smrti osiromašenog tate djevojčica biti kod siromašne tete koja je prisiljava da radi u tvornici pamuka. Osim toga, teško da će malena ikada izaći ispod sjene koju su na nju bacila majčine odluke.

Od nje vas mora proći jeza: Cathy Ames, "Istočno od raja", East of Eden, Johna Steinbecka

Kad je u pitanju Cathy Ames, Steinbeck ne okoliša: on je odmah jasno predstavlja kao "deformiranu dušu". To što je Cathy rodila ništa nije promijenilo: ona je bivša prostitutka koja je ubila svoje roditelje zapalivši im kuću, a nakon što je zavela braću Trask (i tako ostavila pitanje očinstva njenih blizanaca otvorenim), rodila jest, ali i odmah ostavila djecu. To nije najgore što je napravila jer se njezina niska zločina nastavlja: ubije svog muža, vodi bordel u kojem je osim prostitucije i mnogo, mnogo nasilja i droge… 

Margaret White u horor romanu "Carrie" Stephena Kinga

Margaret je poludjela i nestabilna religijska fanatkinja koja zlostavlja svoju kćer. Sa svojim je mužem spavača prije braka i kad je ostala trudna bacila se niz stepenište ne bi li pobacila. Kad rodi Carrie, umisli da je bebica vještica i tjera je da provodi puno vremena u "molitvenom ormaru". Carrie ne zna da svaka djevojčica doživi promjene u tijelu jer joj majka to nikada nije rekla pa je traumatizira i rast grudiju i dobitak menstruacije. Mama je predana bogu i kćer muči, tuče, zlostavlja te polagano ludi, na kraju pokušava ubiti svoju kćer, ali nije računala da Carrie ima zaista posebne moći. Zlo koje je zavladalo u majci pomalo u drugi plan stavlja okrutne tinejdžere koji se iživljavaju na Carrie.

Janice Angstrom, "Bježi, Rabbit, bježi", Run, Rabbit, Run, iz tetralogije John Updikeaje pijana, ona je kaos, udala se za sebičnog Harryja zvanog Rabbit, bivšu srednjoškolsku košarkašku zvijezdu koja dane provodi prodajući kuhinjska pomagala, vara je i misli da je glupa. Ali koliko god da je Janice u lošem braku to ne opravdava njezina djela. Da stvar bude gora, kad je poslije rođenja kćeri utonula u baby blues, pila je još više nesretna svojim životom, ali i nedovoljno bistra da to osvijesti. Nesretna ili ne, nema opravdanja što je utopila svoju kćerkicu u kadi. Ništa ne opravdava njezinu hladnoću i pomanjkanje ljubavi prema svima, sebi kao prvo. Harry "Rabbit" Anderson ostaje sa sinom kad Janice pobjegne sa Stavrosom. No ona neće naći sreću, što je u redu jer ona je Medeja američkog predgrađa 1950-ih.

Medeja, Euripid Kad smo već kod Medeje, koji je to lik! Trebamo li pisati više od rečenice? Žena koja iz osvete ubije djecu, Mermera i Fereta jer ju je ostavio Jason simbol je zla. Ona i ne razumije što je ljubav, što je majčinstvo i koliko su blago djeca. Osveta prema mužu jača je od one najjače sile – majčine ljubavi.

Cersei Lannister, "Pjesma leda i vatre", A Song of Ice and Fire, George R. R. Martin

Cersei je zla, to pod prvo, i sve će učiniti za Željezni tron, no nije stvar samo u tome što je pokvarena i željna moći. Ona je toliko pokvarena da njezin način života podrazumijeva ubojstva, spletke, zlobu neviđenih razmjera, osvete, incest i sve to čini s lakoćom i bez truna žaljenja. Skoro smo pri kraju televizijske adaptacije, a Cersei i dalje izaziva grč u trbuhu. Jedino će pustiti suzu kad su njezina djeca ugrožena ili.. svadba, znate već. Ona onda ne tuguje već se pretvara u čisto zlo. Još veće nego je bila, ako je to uopće moguće.

Svakako se uvijek na listi najgorih majki nađe i majka male Corrine te majka i njezina majka iz romana "Cvijeće na tavanu", te mama iz romana "Moramo razgovarati o Kevinu" (We Need to Talk About Kevin) Lionela Shrivera. Teško je ne žaliti Evu Khatchadourian kad njezin sin Kevin u školi ubije devetoro učenika i dva profesora. Roman propituje krivicu i Kevina i Eve. Pokušavajući odgovoriti na pitanje imaju li roditelji odgovornost ako dijete postane masovni ubojica Shriver je napisao roman koji uznemiruje. U slučaju Eve, ona nosi dio krivice. Nikada nije željela dijete i zatrudnjela je samo da bi udovoljila mužu. Ne voli dječaka što on osjeća, a jednom ga baci da on odleti preko prostorije i slomi ruku. Nasilje izaziva nasilje, njezino prikrivanje neljubavi sigurno je na dječaku ostavilo rane…

Corrine Dollanganger i Olivia Foxworth u romanu "Cvijeće na tavanu", "Flowers in the Attic", Virginia C. Andrews

Majka i baka iz pakla. Majka je Corrine koja se nakon smrti muža s četvoro djece vraća u roditeljski Foxworth Hall, a da djeca ne uznemire umirućeg djeda, mama i baka Olivia ih smjeste u sobičak koji je povezan s potkrovljem. Ali, Olivia nije mila bakica već zlostavljačica. Izgladnjuje i tuče djecu, razdvaja ih, muči... Majka ih je napustila, rijetko dolazi, a onda polako truju djecu s mrvicama hrane kako bi osigurali Corrineino nasljedstvo. U „Cvijeće na tavanu“ žive luđakinje, majka i baka iz pakla, otrovi, incesti i zlostavljanje. Knjiga je doživjela cenzure, film je malo ublažio neke zaplete, a navodno je inspiracija bila po stvarnim događajima… Brrr.  

Film je simpatičniji od knjige, pa valja reći da je Fiona nezrela i depresivna majka. Prvo, nije bila zrela da postane majkom, a drugo, to nije nikada ni željela. To da se Marcus muči, da ima problema nju ne zanima, jer ona upravo proživljava dramu jednog od svojih prekida. A to je najvažnije. Na vrhuncu svoje sebičnosti ona se predozira i Marcus je takvu pronađe…  

Birajte koja vam je maćeha izazvala najveće traume: svaka bajka svoju maćehu ima. Snjeguljičina je vještica, kraljica Grimhilde, čarobnica i zlo neviđeno. Naređuje ubojstvo pokćerke ne radi trona već jer se boji da će mala biti ljepša od nje. Ono kad te taština dođe glave...

Pepeljugina maćeha (Lady Tremaine u crtiću iz 1950.) pokćerku u čiju je kuću uselila jer je zavrtila glavom njezinom ocu, udovcu prvo prihvaća, no kad otac umre ona malenu pretvara u sluškinju.

Ivica i Marica čudom ne skončaju od gladi kad ih očeva druga žena, maćeha pošalje u šumu...

A onda imamo i horor majke koje su stvarne i slavne zvijezde... Popriličan je skandal izazvala knjiga "Najdraža mamica" (Mommie Dearest) jer je glavna junakinja Joan Crawford, velika zvijezda nijemog i klasičnog filma.

Bila je miljenica publike desetljećima, jedna od rijetkih koja je prijelaz s nijemog na zvučni film preživjela, a uz to bila je plemenita i usvojila djecu. A onda je Christina, njezina kćer i jedna od četvoro usvojenih napisala kakva je zapravo bila Joan mama – alkoholičarka, zlostavljačica, žena koja je nju i brata možda usvojila radi publiciteta a ne dobrote srca i koja dječaka veže svaku noć za krevet, a maloj ne da jesti danima jer nije pojela meso…  "Najdraža mamica" svjedočanstvo je od kojeg se ježite, a scenama u njenom domu svjedočile su i Joanine prijateljice, ali su je branili kolegice i kolege. Izgleda da je imala nasilnu ćud i bipolarni poremećaj, sasvim neprikladna za odgajanje djece, no zvijezdi su dali djecu.. Djecije ostavila po 50ak, tisuća dolara od 2 milijuna.

Cijeli je niz narcisoidnih majki: Ingrid Magnussen ("Bijeli oleandar", Janet Fitch), Olive Kitteridge u istoimenom romanu Elizabeth Strout, Aurora Greenway ("Terms of Endearment" odnosno "Vrijeme nježnosti", Larryja McMurtryja), ima ih par u romanu "Sluškinje ili Tajni život kućnih pomoćnica" (Help) Kathryn Stockett.

Potom, Gertrude Morel iz romana "Sinovi i ljubavnici" D. H. Lawrencea. U drami Tracy Letts "August: okrug Osange" nitko ne bi poželio da mu je mama Violet Weston, a ni Miranda Priestley iz "Vrag nosi Pradu" Lauren Weisberger nije model majke. Ni žene. Ni šefice.

A koje su vama najbolje najgore majke?

Za Čitaj knjigu napisala: Sandra Veić Sukreški