Košarica
Izbornik

Ivana Štulić - 100 lica majčinstva: "Vjerujem da je važno govoriti o onome što je stvarno, a premalo vidljivo – kako bismo smanjili osjećaj srama i usamljenosti koji mnoge žene nose."

Ivana Štulić - 100 lica majčinstva: "Vjerujem da je važno govoriti o onome što je stvarno, a premalo vidljivo – kako bismo smanjili osjećaj srama i usamljenosti koji mnoge žene nose."
Ivana Štulić je magistra primijenjene pozitivne psihologije, coacherica i autorica koja majčinstvo pristupa s otvorenošću i stvarnim razumijevanjem, ne onako kako ga idealiziramo, nego onako kakvo jest. Njezina najnovija knjiga 100 lica majčinstva (2025) baca svijetlo na tabu teme: iscrpljenost, gubitak identiteta, mentalno zdravlje majki, promjene u partnerskim odnosima, strah i krivnju, teme o kojima se često šuti.

Ivana vjeruje da glas koji priča iskreno i bez uljepšavanja može pomoći da se žene ne osjećaju same u svom iskustvu, nego da prepoznaju da je mnogo njih prošlo isto.

Vaša knjiga otvoreno govori o temama o kojima se često ćuti, o mentalnom zdravlju majki, gubitku identiteta, iscrpljenosti, promenama u partnerskim odnosima. Šta vas je motivisalo da kroz 100 lica majčinstva osvetlite upravo te manje vidljive, često prećutane aspekte majčinstva?

Vjerujem da je važno govoriti o onome što je stvarno, a premalo vidljivo - kako bismo smanjili osjećaj srama i usamljenosti koji mnoge žene nose kada iskreno priznaju da majčinstvo može biti i teško, a ne samo lijepo.

Majke su temelj i obitelji i društva te zaslužuju prostor za iskren razgovor, razumijevanje i podršku - ne samo u krugu najbližih, nego i u sistemu, zajednici, pa čak i poslovnom okruženju. Većina modernih žena radi, nosi ogroman teret i živi u stalnom balansu između privatnog i profesionalnog života.

Otvoreno pričati o tim iskustvima, po meni, čini temelj emotivnog zdravlja majki, a time i djece i obitelji.


U knjizi delite i veoma lična iskustva, od priče o vrlo neizvesnoj, visokorizičnoj trudnoći do izazovnog početka majčinstva, uključujući period kada je vaša beba po rođenju provela mesec dana na neonatologiji . Koliko vam je bilo emotivno zahtevno da takve intimne trenutke pretočite u reči i podelite ih sa javnošću? Da li vas je iznenadila neka reakcija čitalaca ili majki koja vam je pokazala da je vredelo podeliti to iskustvo?

Poglavlje o bolesti djeteta pisala sam posljednje jer sam znala da će biti emotivno zahtjevno - i bilo je. Ali pisanje je imalo i terapeutski učinak. Dijeljenjem svog iskustva nadala sam se da će drugim majkama i očevima u sličnoj situaciji biti barem malo lakše, da će bolje razumjeti kroz šta prolaze i da će se osjećati manje sami.

Potvrdu da je to bilo vrijedno dobila sam već nakon promocije knjige, kada mi je jedna majka iz poslovnih krugova prišla i rekla:
„Ivana, potakla si me da se usred najtežih trenutaka borbe za zdravlje svog djeteta pitam i kako sam ja. Skupu cijenu sam platila jer se to nisam pitala ranije, ali hvala ti - sad ću to znati bolje posložiti.“

Takve reakcije su me duboko dirnule i dodatno utvrdile u uvjerenju koliko je važno pričati otvoreno.

100 lica majčinstva objedinjuje različite perspektive i forme. Knjiga je kombinacija vašeg ličnog iskustva, svedočenja drugih majki i očeva, rezultata istraživanja, uz stručne uvide iz psihologije. Kako ste pristupili spajanju svih tih elemenata u povezanu celinu? Da li je bilo izazovno uskladiti tako lično, emotivno pripovedanje sa pružanjem stručnih saveta i činjenica?

Već u svojoj prvoj knjizi Kako voljeti život, u kojoj pišem o Caminu de Santiagu, spojila sam osobne doživljaje s uvidima iz pozitivne psihologije kojom se bavim kao trenerica, coach i konzultant u radu s tvrtkama i pojedincima. Taj mi je format blizak, a vidjela sam i da čitatelji na njega dobro reagiraju.

U ovoj knjizi sam tome dodala svjedočanstva drugih majki i očeva, kako bi se vidjelo da teška iskustva nisu izuzetak nego dio stvarnosti mnogih. Također sam uključila relevantna istraživanja i širi društveni kontekst - od izolacije mladih majki zbog modernog načina života, do ostataka patrijarhalnih očekivanja zbog kojih veliki teret i dalje ostaje na ženama.

Bilo mi je važno dati cjelovitu sliku: i emocije, i činjenice, i razumijevanje.

Naslov 100 lica majčinstva nagoveštava širok spektar emocija i iskustava, od onih najlepših do onih najtežih. Vaša knjiga opisana je kao “iskrena, ranjiva i beskrajno utješna zbirka o stvarnom majčinstvu, onom bez uljepšavanja”. Kako ste, kao autorka, uspeli da o teškim stranama roditeljstva pišete tako otvoreno i iskreno, a da pri tome ton ostane topao i utešan za čitaoce? Da li ste imali neke književne ili stilske uzore dok ste obrađivali ovu osetljivu temu?

Prije pisanja sam proučila druge knjige o majčinstvu kako bih vidjela gdje ja mogu dati dodatnu vrijednost. Na svom blogu izdvojila sam popis knjiga, ali i savjetovališta i resurse za trudnice i majke - nadam se da će vam biti koristan- https://www.ivanastulic.com/blog/categories/maj%C4%8Dinstvo .

Iznenadilo me koliko se u postojećoj literaturi teška iskustva često zaobilaze ili prikazuju samo kroz humor. Osjetila sam da i ti trenuci - jednako kao i oni najljepši - zaslužuju prostor i poštovanje.

Kako sam istraživala, pronašla sam čak 75 razloga zbog kojih rano majčinstvo može biti teško. Toliko toga događa se paralelno! Taj mi je uvid pomogao da razumijem sebe, a vjerujem da će donijeti olakšanje i drugim roditeljima.
Uz emotivne dijelove, željela sam ponuditi i konkretne alate: tehnike iz pozitivne psihologije, filozofije i duhovnosti koje mogu olakšati svakodnevicu. To je moj način da čitateljima dam i nadu, i smjer, i praktičan oslonac.

Posebno ističete poruku da majke nisu same u svojim osećanjima i izazovima. Kakvo ohrabrenje ili poruku želite da čitaoci, a posebno majke koje se možda prepoznaju u ovim pričama, ponesu sa sobom nakon što pročitaju 100 lica majčinstva?

Želim da svaka majka koja se u nečemu prepoznala zna da nije sama. Da je normalno ako joj je teško jednako kao što joj je posebno i lijepo. Da će zaista biti lakše kako djeca rastu.

Želim da zna da nije slaba ako traži pomoć - naprotiv. Da ima pravo na odmor, podršku, trenutak za sebe i rame na koje se može osloniti. Da ne mora sve sama, i da nije sebična ako izgradi prostor za svoje potrebe.

I najvažnije: želim je potaknuti da se okrene osobnom razvoju što ranije, jer mnoge situacije možemo prevenirati kada imamo alate i jasniju sliku o sebi.

Bit će bolje.

Znam da se trudite - i dobre ste mame. <3

Pretraga