Kamen u odronu – María Barbal – dirljiva priča koja ostaje dugo u sjećanju

Koja divna knjiga! Toliko tanka, tiha, a sadrži ne samo jedan cijeli život, već i cijeli svijet koji pomalo nestaje. Na samo osamdeset stranica ispisana je velika povijest 20. stoljeća, a ogleda se u jednom "malom" životu, obuhvaća sreću i tugu, ljubav i gubitak protiv sve tamnijih oblaka Španjolskog građanskog rata Odiše elegancijom i dizajnom jednostavnog narativa. Kamen u odronu pročitat ćete u dahu, a pamtit ćete ga dugo, dugo.

Priča počinje oko 1920. godine, kada Španjolskom još uvijek vlada kralj. U planinama Pirineja, u neuređenoj se seoskoj kući teško živi, a ne trguje se samo stokom nego i ljudima. Trinaestogodišnja Conxa u ranoj dobi shvaća da je "više teret nego blagoslov". Previše je usta za hraniti u obitelji sa šestero djece pa je ona, peto i najprisebnije, pa čak i umjereno dijete, poslana živjeti i raditi na farmu svoje tete Tie. Ona nema djece, a trebaju nekoga tko će im pomoći oko kuće, stoke i zemlje. Djevojčica nikada prije nije bila izvan svog sela, iz Ermite ide u Pallarès sa zavežljajem odjeće pod rukom i hoda preko planine do svog novog doma, nesigurna kada će ponovo vidjeti svoje roditelje, braću i sestre. Njezin je novi dom dezorijentirajuće iskustvo. Navikla je na selo od svega nekoliko kuća, a sada je njen svijet veći. Njezin ujak je šutljivi tip, teta je "vatreni karakter koji je očekivao da će biti poslušna", ali pokazuju ljubav i privrženost što Conxi omogućuje da prevlada svoju čežnju za domom. Vrijeme prolazi, a dolaze 1930-e. Conxa se zaljubi i udaje za Jaumea i postaje majka troje djece. Njihov je staložen, povučen život gdje se ritmovi poljoprivrede i tradicija pirinejske zajednice rijetko prekidaju. Godišnji ljetni posjet rođaka iz Barcelone jedna je od rijetkih prilika kada vanjski svijet upada. Sve dok se ne pojavi avet Španjolskog građanskog rata i Jaume nije odveden iz obitelji i doma. Conxa malo razumije razloge sukoba, ali shvaća da je iščupao srce iz njezina života. Godinama kasnije, Conxa nevoljko seli iz planina u Barceloni. Sada je starica, i počinje pričati svoju životnu priču...

Osvrće se na svoj život, na razdoblja koja su bila bolna ili sretna i ona je naš pripovjedački glas koji se, iz kuta sada već starice, prisjeća vlastite obiteljske povijesti koju karakterizira trezveni uvid da njoj obitelj nije mogla pružiti nikakvu stabilnost, predvidljivost ili potporu. Njen je glas bez ljutnje, a s mnogo dostojanstva. Pogled na vlastitu sudbinu djeluje odvojeno i nemoćno, poput kamena u ruševinama, gdje svaki potisak ide u drugom smjeru. Conxa dobije poticaj za bolji život, barem privremeno, kroz vezu s Jaumeom, ljubavi njezina srca. A Jaume je savršen partner: maštovit, kreativan, samouvjeren, odvažan, živahan. Nije farmer već obrtnik i Conxa mu pomaže u svemu. Njezina poslušnost, njezina staromodna postojanost i konformizam tope se poput snijega na proljetnom suncu, a Jaumeov smijeh i njegovo samopouzdanje vraćaju njoj samopouzdanje. Idealno se nadopunjuju. Mladom je paru sreća kratkoga vijeka. Kad god Jaume dođe kući, priča što se događa izvan njihovog naizgled izoliranog svijeta. Conxa zapravo samo zna da postoji kralj, ali Jaume sve češće govori o revoluciji, pravdi i republici. Promjene dolaze brže nego što bi itko želio, a popraćene su s neočekivanom brutalnošću. Izbija građanski rat između Francovih fašista i njihovih protivnika. Val nasilja ne prestaje i zahvaća i najmanja i najizoliranija mjesta. Svaki intelektualac, svaki buntovnik, svaki protivnik bit će likvidiran. Kralj Alfonso XIII napušta zemlju, politički nemiri počinju, a fašisti dolaze na vlast. Izolacija od daleke, političke Barcelone i nada da će zabačena mjesta biti pošteđena rata su zabluda. Sudbina udara sa svom svojom okrutnom slučajnošću. Mlada republika i očekivanja boljeg života su ugušeni u krvi. Poput raštrkanih, iskorijenjenih prirodnih stvorenja, junaci ponovno traže utemeljenost i pouzdanost. Topla obiteljska veza gubi se u protoku vremena, Conxa se osjeća se kao kamen u ruševinama. Ako je bilo tko ili bilo što gurne, past će i otkotrljati se s drugima. Ali, ako je nitko ne gurne, ostat će ovdje bez pomicanja. Rat koji zahvaća čak i izolirana sela, sve, pa i Conxu, povlači Conxu sa sobom...

Zaplet može zvučati jednostavno, ali Barbalova daje knjizi ogromnu dubinu emocija, laganim potezima pera uvlači nas u tihi, nježan život seoske djevojke, uljuljkane opisima promjena godišnjih doba dok Conxa radi u polju i uživa u seoskim slavljima ili izletima s prijateljem. Opisi tih jednostavnih životnih užitaka čini prikaz Conxine tuge kad joj je Jaume uzet još snažnijim, prikazuje obamrlu ženu, suočenu s budućnošću kada vjeruje da više nikada neće osjetiti radost ili zadovoljstvo. Ali, život ide dalje i jednog dana ona iznenada shvati da je ostarjela. To je trenutak spoznaje popraćen smirenim prihvaćanjem da tijelo i um možda žele različite stvari: "Nismo mi ti koji odlučujemo koliko ćemo dugo živjeti. Ne možemo reći "Dosta mi je, idem" ili "Sada sam sretan, želim živjeti duže."
Kad pročitate knjigu, ostaje nam slika žene u maloj sobi bez sunca u Barceloni koja se prisjeća jednostavnog, ali radosnog života koji su uništile sile koje nije mogla razumjeti. Njezin je život obilježen tugom, no ona je svoj gubitak prihvatila s dostojanstvom i pronašla oblik utjehe u svojim unucima. Izuzetno dirljiva priča koja će dugo ostati u sjećanju.

Ovaj klasik nema određeni žanr, Barbalova kao da se obraća samoj sebi u ovoj novootkrivenoj vlastitoj književnoj kreaciji i ne traži sažaljenje, ne očekuje suosjećanje. Samo želi pričati i sve nam ispričati.
Fantastičan roman u svom opisu lijepih stvari koje su se dogodile u Conxinom životu, ali i fantastičan u svom hrabrom i radikalno portretiranju okrutnog. Sažetost i jezična preciznost ovog romana doprinose njegovom bezuvjetnom uspjehu. Priča poput ove mogla se je dogoditi u mnogim zemljama u kojima je u 20. stoljeću, kao i stoljećima prije, uspostavljena tiranija, a obiteljska i privatna sreća ljudi je grubo uništena. Metaforički i Katalonija se može usporediti s jednim kamenom u ruševinama o kojem María Barbal priča u svom romanu: jednom regijom na koju se nitko ne osvrće usprkos velikom broju i mase žrtava. Za svoj je roman María izjavila: "Moj prvi roman je kao kamen u ruševinama. Njime sam željela dati glas jednom od mnogih bezimenih ljudi koji su odneseni poput kamena u ruševinama povijesti."

Roman je nježan pogled u nestali svijet u kojem se život, smrt i ljubav čine kao iskonske sile. Veliki je blagoslov za svjetsku književnost i zato ga trebate čitati.

Treći roman iz serije knjiga "Ženski glasovi u europskoj književnosti" pod projektom kojeg financira Europska unija. Projektom "Nadilaženje granica: ženski glasovi u europskoj književnosti" izdavačka kuća Iris Illyrica predstavit će šest književnica rjeđe zastupljenih jezika u hrvatskoj prijevodnoj književnosti: katalonskog, švedskog, danskog i norveškog jezika. Odabrane knjige doslovno i metaforički nadilaze granice između europskih zemalja i kultura, ali i nadilaze granice u ljudskim umovima, šire horizonte i vode ka boljem razumijevanju svijeta i toleranciji. U fokusu projekta je žensko iskustvo i u povijesti i u suvremenosti, problemi na koje žene nailaze u europskim društvima i šire, integracija žene kao imigrantice. Osim feminizma i ravnopravnosti spolova ovim projektom se zagovara učinkovit multikulturalizam i podiže ekološka svijest o promjenama koje se događaju oko nas.

Maria Barbal i Farré rođena je 1949. Živjela je u Barceloni od 1960-ih, ali književni svijet njezinog ranog stvaralaštva koncentriran je na okrug Pallars, mjesto njezina djetinjstva i adolescencije, ruralno okruženje koje promatra kritičkim okom. Njezin prvi roman, "Pedra de tartera", "Kamen od gromade" smjestila je u taj prostoru, a roman je hvaljen i od javnosti i kritike. Njezin prvi roman preveden je z svijetu kao "Kamen u odronu".
Kasniji radovi "sele" urbanije sredine, piše priče, romane za mlade i kazališne predstave.
Njena su djela prevedena na asturijski, francuski, njemački, portugalski, španjolski i nizozemski, dobitnica je Creu de Sant Jordi, tj. Križ svetog Jurja, najvišeg odličja koje dodjeljuje katalonska vlada.