Kristina Zvonar Brkić - Čuvari staroslavenskog svijeta: "Moramo poznavati svoje korijene da bismo doista znali tko smo danas."
U vremenu kada se sve češće okrećemo duhovnosti, mitovima i potrazi za smislom, rijetko se zapitamo koliko dobro poznajemo vlastite priče i vlastite bogove. Kristina Zvonar Brkić u knjizi Čuvari staroslavenskog svijeta upravo to čini: vraća nas slavenskoj mitologiji i njezinim bogovima, ne kao dalekim i zaboravljenim likovima, nego kao živim simbolima duboko povezanim s prirodom, čovjekom i svakodnevicom. S autoricom razgovaramo o Perunu, Velesu i Mokoš, o vrijednostima koje ove drevne priče nose, o potrebi očuvanja nasljeđa i o tome zašto su mitovi stari stoljećima danas možda važniji nego ikad.
1.Vaša knjiga “Čuvari staroslavenskog svijeta” uvodi čitatelje u bogat svijet staroslavenskih bogova i boginja… Kako ste pristupili oživljavanju tih mitoloških likova i koje ste vrijednosti željeli prenijeti savremenom čitatelju?
Kad sam počela pisati “Čuvare staroslavenskog svijeta”, za mene je bilo ključno da Perun, Veles i Mokoš postanu živa bića s kojima se dijete – ali i odrasli – može emotivno povezati.
Kroz njih sam željela prenijeti nekoliko ključnih vrijednosti: poštovanje prema prirodi, zahvalnost za ono što imamo, svjesnost o ciklusima života, hrabrost da budemo autentični i odgovornost za svoje izbore. Svako božanstvo i svaka priča nose barem jednu takvu poruku – nekad vrlo nježno, nekad jako jasno – ali uvijek na način da čitatelj može reći: “Ovo ima veze i s mojim životom danas.”
Pritom sam, proučavajući izvore, sve jasnije vidjela koliko je naša mitologija prekrasna – koliko nam je bliska jer je nastajala upravo na ovim prostorima i koliko je duboko povezana s prirodom koja nas okružuje. Htjela sam tu jednostavnost i ljepotu približiti što većem broju ljudi, jer smatram da moramo poznavati svoje korijene da bismo doista znali tko smo danas.
2. Što vas je potaknulo da se posvetite upravo temi staroslavenske mitologije? Zašto vam je bilo važno ispričati ove priče i približiti ih današnjim čitaocima?
Kad sam uopće postala svjesna da imamo svoju vlastitu, snažnu mitologiju, u meni se prvo javila tuga. Pitala sam se: kako to da o tome tako malo znamo, zašto se o tome ne uči u školama? A čak i kad nešto načujemo, zašto tako lako povjerujemo da je sve tuđe vrijednije i ljepše od onoga što imamo mi?
Što sam dublje ulazila u istraživanje, to sam više otkrivala koliko je naša mitologija bogata, lijepa i duboka. Stoga je glavna ideja bila: hajdemo ovo približiti svima koje takve stvari zanimaju, hajdemo početi glasnije pričati o tome da i mi “svog konja za trku imamo” – da naša tradicija i mitologija nisu ništa manje vrijedne, već jednako dostojne divljenja i ponosa
Ove priče koje su ušle u “Čuvare staroslavenskog svijeta” zamišljene su kao svojevrsni uvod u našu mitologiju. One govore o postanku svijeta prema starim Slavenima, o Drvetu života i o odnosima između glavnih bogova Peruna, Velesa i Mokoš. Naravno, tu ima još jako puno toga za ispričati, ali odnekud se moralo krenuti. Željela sam dati čvrst, razumljiv temelj, nešto što će i djeci i odraslima otvoriti vrata u daljnje istraživanje.
Svaka priča u knjizi pokazuje i kako su se ljudi u različitim životnim situacijama obraćali bogovima – kome su se molili za zaštitu, kome za plodnost, kome za hrabrost ili iscjeljenje. Znali su točno kome se obratiti, ovisno o tome što im je u tom trenutku trebalo, i ta živost odnosa između ljudi, prirode i bogova meni je bila posebno važna za prenijeti.
3. Mitologija često nosi univerzalne poruke. Na koji način smatrate da su staroslavenske priče relevantne savremenoj publici? Kako te drevne vrijednosti odjekuju u našem modernom životu?
Iako su priče stare stoljećima, teme su nam bliske. Staroslavenska mitologija govori o ravnoteži između čovjeka i prirode, o granicama koje ne bismo smjeli prelaziti, o posljedicama pohlepe, o ljepoti skromnosti i zahvalnosti. Ako pogledamo oko sebe danas – klimatske promjene, iscrpljenost, otuđenost – vidimo da su te poruke možda aktualnije nego ikad.
Priče u knjizi nastale su na temelju onoga što znamo iz dostupnih izvora – pojedinih motiva, odnosa među bogovima, osnovnih mitova – ali je sama fabula, način kako se događaji odvijaju i kako likovi reagiraju, moj autorski doprinos. Nisam željela raditi strogu rekonstrukciju, nego priče koje će doprijeti do današnjeg čitatelja. U konačnici, poanta svake priče nije samo “ispričati što se dogodilo”, nego prenijeti poruku.
Kroz Perunovu snagu, Velesovu mudrost i Mokošinu brižnost možemo prepoznati vlastite unutarnje kvalitete. Djeca u pričama mogu naučiti kako je važno biti pažljiv prema životinjama, šumama, vodi; odrasli mogu prepoznati poziv da uspore, da se sjete da nismo “gospodari prirode”, nego njezin dio.
Za mene je posebna vrijednost tih priča to što nas uče usklađivanju – s prirodnim ritmovima, s ciklusima godine, ali i s vlastitim unutarnjim ritmovima. U svijetu koji nas stalno gura da budemo brži, učinkovitiji i “više”, te drevne poruke nas nježno podsjećaju da je ponekad najveća mudrost stati, zahvaliti, oslušnuti i biti prisutan.
4. Šta za vas lično znači biti “čuvar staroslavenskog svijeta”? Koje su to vrijednosti i zašto vam je važno očuvati to nasljeđe i prenijeti ljubav prema tim pričama novim generacijama?
Biti “čuvar staroslavenskog svijeta” za mene znači živjeti vrijednosti koje ti mitovi nose. To je, prije svega, poštovanje prema prirodi, svjesnost da je sve povezano, osjećaj pripadnosti zajednici i odgovornost da ono što je vrijedno ne prestane s nama.
Vrijednosti koje posebno želim sačuvati i prenijeti su:
• poštovanje prema Majci Zemlji i svim bićima,
• svjesnost ciklusa – da sve ima svoje vrijeme, rast i pad,
• zajedništvo – da nismo sami, nego dio plemena, obitelji, naroda,
• hrabrost i autentičnost – biti svoj, čak i kad je to teško,
• mudrost predaka – naučiti slušati one koji su bili prije nas.
Zato svaka priča završava rečenicom poput: „Kažu da, ako osluškujete krošnju tijekom oluje ili dotaknete korijenje u mirnom danu, možete osjetiti prisutnost Peruna i Velesa – bogova koji zajedno bdiju nad svijetom, čuvajući život u svim njegovim oblicima.“
Tim završecima željela sam napraviti most između mita i svakodnevice. To je poziv da shvatimo kako ovi bogovi nisu samo „likovi iz prošlosti“ koji su nekad davno postojali pa nestali, nego živi simboli prisutni i danas – u vjetru, kiši, gromu, u miru zemlje pod našim stopalima. Htjela sam da čitatelj, osobito dijete, nakon čitanja priče izađe van, pogleda u nebo ili dotakne drvo i osjeti: “Priča još traje.”
Meni je osobno važno očuvati to nasljeđe jer vjerujem da bez korijena ne možemo istinski znati tko smo. Što više znamo o vlastitoj tradiciji, to smo čvršći, mirniji i otvoreniji prema drugima.
5. U poslednje vreme primetan je porast interesa za drevne priče i duhovnost. Kako se “Čuvari staroslavenskog svijeta” uklapaju u taj savremeni povratak korenima? Odgovara li knjiga na obnovljenu znatiželju publike za starim pričama i duhovnim nasljeđem?
Mislim da se “Čuvari staroslavenskog svijeta” vrlo prirodno uklapaju u taj povratak korijenima. Danas mnogi traže dublje značenje, povezanost, smisao – okreću se različitim tradicijama, često onim dalekim. Ova knjiga nudi mogućnost da se umjesto toga, ili barem paralelno s tim, okrenemo sebi – svom tlu, svojim pričama, svom nebu iznad glave.
Ključno mi je upravo to prepoznavanje. Vjerujem da nama koji živimo na ovim prostorima najdublje odgovara slavenska mitologija, jer je ona dio nas, našeg pejzaža, naših priča, gotovo bih rekla – naše DNK. Htjeli mi od toga pobjeći ili ne, htjeli se poistovjećivati s Thorom ili Zeusom – što je sasvim u redu, možemo voljeti i te priče – ali važno mi je da znamo: i mi imamo Peruna – boga groma, imamo svoje bogove, svoje simbole i svoje junake.
Za mene je ova knjiga, u konačnici, poziv na prisjećanje i na razgovor. Ako nakon čitanja dijete postavi pitanje baki ili djedu o tome što su oni slušali kao mali, ako se u razredu otvori rasprava o našim bogovima, ako u nekoj obitelji navečer nastane mali ritual zajedničkog čitanja i promatranja neba ili drveta ispred zgrade – onda je knjiga već napravila ono što sam najviše željela.
