Košarica
Izbornik

Zovem se nebo - Tanja Tolić

Zovem se nebo - Tanja Tolić

Pravi užitak me prožimao dok sam čitala ovu neobičnu knjigu,  a bome će mi biti užitak i napisati moj doživljaj pročitanog. Teško je, od prve, okarakterizirati sadržaj ove knjige. Na trenutke je to obiteljska drama, a ima i elemente ljubavne drame;  na trenutke je self-help literatura, ponekad fantazija, čak i bajka,  ali ima na par mjesta i elemente trilera. Radnja se događa na nekoliko razina svijesti i vibracija.  Priče se protežu na nekoliko stoljeća, prelaze iz jedne realnosti u drugu, iz materijalnog se pretvaraju - u perje. Sve u svrsi boljeg razumijevanja samih sebe. Barem sam ja to na kraju tako shvatila.
Tko se od nas nije našao u situaciji promišljati  o smislu života?  Tko se od nas ne boji smrti i ne zapitkuje što se s nama događa nakon što naše tijelo umre, nakon što naše srce prestaje kucati? Što se nakon smrti događa s našom dušom?  Ima li duše uopće? Što je u stvari duša? Gdje borave naše duše između dva života na zemlji? Koja je misija naših života? Do sada sam pročitala mnogo knjiga na temu života poslije smrti, što se događa s našim dušama nakon materijalne smrti, kuda idemo nakon što nam tijelo otkaže poslušnost, što je to sudbina, ima li je, što je karma,  postoji li Bog i koju ulogu imaju anđeli u našim životima? Čitala sam i Eckartha Tollea i Sylviju Browne, Michaela Newtona, Raymonda Moodyja i mnoge druge.  Mogu reći da sam, po tom pitanju, dosta informirana i prosvijetljena. Osim toga, jedan moj dragi prijatelj koji je prerano napustio ovaj svijet imao je iskustvo povratka iz kliničke smrti kojeg je stigao prepričati nama, koji smo ostali na ovoj strani. Moji roditelji su me napustili pod nekim neobičnim okolnostima koje su mi itekako promijenile mišljenje o tome kako dolazimo i odlazimo s ove naše planete unutar ovog nepreglednog Svemira koji je sastavljen od atoma. Sve to mi je pomoglo shvatiti kako priče o reinkarnaciji imaju smisla i da nas itekako određuje mnogo toga nesvjesno duhovno.

U ovoj priči postoje: jedan muž, jedno neobično dijete koje vidi anđele i razgovara s njima, jedna požrtvovna majka, jedna najbolja prijateljica, jedan pravi prijatelj i jedan mačak velikog srca. Zanimljivo je da se njihove priče protežu na nekoliko stoljeća. Životu i dušama se očito nije žurilo jer nakon 400 godina njihove sudbine su se ponovo ispreplele, a nebeski dogovori nisu uvijek uspijevali, jer Bog se ne miješa u naše živote. Prepušta nam da sami donosimo odluke. Ono što nas drži na okupu je isključivo LJUBAV. Posebno mi se sviđa Leon, čovjek koji je u životu puno i iskreno patio. Kao da je zbog toga jako povrijedio svoju ženu i veliku ljubav Kristu. Ona mu nije mogla oprostiti i njihov se život razdvojio iako su imali prekrasnu zajedničku kćer Jadranu Lunu. Međutim, okolnosti koje vam neću prepričati ponovno su im pružili priliku da isprave svoje krive odluke. Leon je donio najveću i najhrabriju odluku da se iskupi, promijeni, duhovno sazre i ponovno, sa svojom obitelji, stvori prostor ljubavi  kakav svi zaslužuju. U ovoj knjizi sam naišla na prekrasnu ljubavnu priču kakvu već dugo nisam susrela u knjigama. Sviđa mi se i njen kraj u kojem se navodi deset zakona života:

Prvi: Sve jest. Oduvijek je bilo i uvijek će biti. Drugi: Ljubav nas je stvorila. Treći: Nitko od nas nije sam. Svi smo jedno, iako smo različiti. Četvrti: Smrt ne postoji. Sve što je jednom stvoreno, nikada ne može nestati. Peti: Ono u što vjeruješ oblikuje tvoju stvarnost. Šesti: Slobodna volja dana je jedino ljudima, svima ostalima nije potrebna jer njih vode Ljubav i Istina. Sedmi: Život je svet. Ljudi ga svejedno smiju prokockati. Osmi: Pogreške ne postoje, samo izbori. Izbori su reverzibilni. Zato što ne postoje pogreške svima je unaprijed oprošteno. Da, svima. Deveti: Ako se izgubiš, traži Istinu. Ljubav će se priključiti. Deseti: Bog se ne miješa. Bog je zadužen za ideje. Njegova je svrha održavati Ljubav i Istinu živom.  Zovem se nebo.

Tanja Tolić (1975) rođena je i živi u Zagrebu. Više od 20 godina bavi se novinarstvom, a kao urednica i novinarka radila je u "Večernjem listu", "Vjesniku", "Jutarnjem listu", časopisu "Forbes" i zadnje četiri godine u tjedniku "Globus".

Pretraga