“Zima” Karla Ovea Knausgaarda prekrasna je „zimska knjiga“ koja se jednako može čitati ljeti
Nastavak knjiga godišnjih doba Karla Ove Knausgårda pod naslovom "Zima" drugi je dio grandiozne izjave o ljubavi, koja se sastoji od četiri dijela, četiri godišnja doba. Zbirka eseja o zimi naslanja se na jesenske. Princip pisanja je isti. Svojevrsna je to oda životu, prirodi i osjetilnom svijetu. Kao i “Jesen” i “Zima” počinje pismom novorođenoj kćeri koja već više mjeseci raste u trbuhu svoje majke. Obitelj je na okupu i očekuje se najveći obiteljski praznik, ali i dolazak malene sestrice. To su eseji o Božiću i snijegu, svjetlu na zimskom nebu i životu zimi.
„Ležala si u majčinu trbuhu cijelo ljeto i cijelu jesen. Okružena vodom i mrakom prolazila si različitim stupnjevima embrionalnog razvoja, koji s vanjske strane sliče evoluciji ljudske vrste, od prapovijesnog ribolikoga bića s kralježnicom u obliku repa i kožom preko tijela dugačkoga jedan centimetar, tako tankom da je kroz nju njegova nutrina jasno sjala – nalik na neki kišni ogrtač u prozirnoj plastici, što ćeš jednom vidjeti i možda o tomu misliti kao što i ja mislim, da to ima nešto opscesno u sebi, možda zato što je protuprirodno vidjeti te kroz kožu, te je takav kišni ogrtač neka vrsta kože koju navlačimo na se – do prvoga oblika slična sisavcu.“
Ova knjiga mi je još više sjela od “Jeseni” jer opisuje posebnost sezone: snijeg, hladnoću, Božić i povlačenje u kuću, u toplinu doma. Čitala sam je baš u pravom trenutku: na zimovanju, na snijegu, u toploj sobi, dok se vani sve bijelilo od snijega i štipalo za obraze od hladnoće.
U ovoj knjizi su me posebno dirnule neke autorove lijepe uspomene iz djetinjstva, te osobni opisi ljudi. Te minijature imaju jednu zajedničku stvar: sve ih pokreće Knausgårdova neizmjerna znatiželja i divljenje prema okolini. Autor pokušava razumjeti život na temelju pravilnosti, tražeći paralele između materijalnog svijeta i živih bića, i secirajući objekte u najsitnije detalje. To je još jedino tako uspješno radio mađarski pisac Sandor Marai. Koji puta se pitam nije li Knausgaard reinkarnacija Sandora Maraia.
