Vuglec breg – bregi od kojih zastaje dah

Prošli vikend potvrdila se ona slavna misao Maye Angelou: "Život ne mjerimo brojem udisaja koje udahnemo, već trenucima koji nam oduzimaju dah."

Upravo dok se ovih dana po medijima naveliko piše da su u Škotskoj liječnici došli do spoznaje da je boravak u prirodi lijek, a pacijentima se već i službeno Priroda prepisuje kao regularna terapija, dobili smo poziv na jednu vikend terapiju i opuštanje uz čitanje dobrih knjiga.

I onda se dogodi #tvoj sretan Vuglec  (http://www.vuglec-breg.hr/)Na samo 40 kilometara od Zagreba, u samom srcu Zagorja proveli smo jedan od najljepših vikenda u ovoj godini zahvaljujući susretljivim domaćinima idiličnog imanja Vuglec breg koji se prostire na više od 12 hektara površine i koje se smjestilo na 300 m nadmorske visine.

Pogled koji se pruža s glavne terase imanja, koja je ujedno i dnevni boravak ovog seoskog kompleksa, je čaroban i nema mu kraja. Imali smo sreću s vremenom jer nam je prvi dan vikenda bio vedar i sunčan pa smo dobili jednu živu panoramsku razglednicu cijele priče, dok nam je drugi dan bio sav u sivim i srebrnkastim tonovima neba nakon kišne noći uz zlatnožute nijanse jeseni šuma i vinograda. Koloriti za poželjeti.

Imanje se sastoji od nekoliko autohtonih zagorskih kućica od kojih svaka nosi veselo ime po nekadašnjim vlasnicima  – Lac, Roza, Imbra, Mica, Dragec i Jana. Ukupno je 34 postelja raspoređenih u osam dvokrevetnih soba i tri apartmana.

Mi smo boravili u Imbri  (http://www.vuglec-breg.hr/wellness-za-dvoje-no8-28?lang=hr  ) idiličnoj kućici sa slamnatim krovom ograđenoj drvenom ogradom a uz nju je vanjska sauna i jacuzzi. To se pokazalo jako dobrim kad smo se nakon cjelodnevnog razgledavanja okolice, a vjerujte tamo imate što za vidjeti i posjetiti, „uvalili“ u topli jacuzzi i saunu i tako na najbolji način relaksirali tijelo prije obilne večere. Upravo je hrana jedno od najjačih „aduta“ ovog imanja. U kuhinji se poslužuju samo recepti tradicionalnih bakinih jela.

Tu je i Bar Pelnica u kojem se, osim Vuglecovih vina, nude i domaće rakije, koje domaćini sami spravljaju. Domaćini, a to je uz konobare i kuhare obitelj Vuglec,  su nas dočekali  s pjenušcem  proizvedenim  klasičnom šampanjskom metodom koji je najugodnije ispijati u ligeštulima koji su raspoređeni na velikoj livadi ispred glavne zgrade i terase. Uz fantastična jela poput paštete od guščje jetre, pačjih prsa, telećeg pečenja, purice s mlincima i bućnice možete degustirati vina poput chardonnaya, rajnskog rizlinga, graševine, sauvignona, žutog muškata, svilanca, crnog pinota, frankovke, cabernet sauvignona. Vinarija ovdje postoji već 14 godina, a više od 16 tisuća trsova posađeno je na hektaru površine.

Priroda je tako, prema stručnom mišljenju zapadne zdravstvene zajednice, terapija koju bi trebalo konzumirati svakodnevno, a ne samo na bolovanju. Mi smo se u potpunosti uvjerili u ovu spoznaju i odmah je isprobali. U sve smo samo još ubacili provjerenu biblioterapiju ili kako bi se jednostavnije reklo – čitaj knjigu.