Vanessa moja crna – Kate Elizabeth Russell – uznemirujuće

O ovoj knjizi sam već puno toga čula i prije nego što mi je došla na čitanje. Nije bilo stranog bookstagram profila, knjiškog blogera ili zaljubljenika u čitanje, koji ovu knjigu nije spominjao, opisivao i komentirao. I - nije me razočarala. Naprotiv. Ovo je originalno i intrigantno štivo. Autorica Kate Elizabeth Russel svoj je debitantski roman pisala i pripremala punih 18 godina. Ima li tu i autobiografskih ili biografskih elemenata? Meni se čini da ima. Roman je autentičan. Vanessa ima samo petnaest godina kad prvi put spava sa svojim 42-godišnjim profesorom književnosti iz engleskog jezika. Jacob Strane začarao je djevojku pri prvom susretu i ubrzo je jedina osoba koja je stvarno razumije. Oduševljen je njezinim esejima, a Vanessa je uvjerena da je to ta velika i prava ljubav. Opskrbljuje je važnim književnim klasicima pa tako i američkim romanom "Lolita" koji je prvi puta objavljen 1955.godine i u kojem se opisuje ljubav odraslog muškarca prema dvanaestogodišnjoj djevojčici što je šokiralo tadašnju javnost. Vanessi se ne sviđa sve što joj profesor čini i kako je dodiruje (seksualni čin se događa polako i suptilno, prvo se pažljivo polaže ruka, pa su dodiri sve intenzivniji i konkretniji), ali uživa u njegovoj pažnji jer sve se događa isključivo uz njezin pristanak. Barem se tako čini. Vanessa smatra da profesora nisu začarale njezine godine već njezin um jer joj je on tako rekao, uvjerivši je da ima emocionalnu inteligenciju na razini genija i da piše kao "čudo od djeteta". Uvjerio je Vanessu da je upravo ona njegova srodna duša. Lukavo zar ne? No tako pedofili rade. Kad se pojave glasine o njihovoj vezi, Vanessa mora napustiti školu, dok Strane nekažnjeno pobjegne. Gotovo dvadeset godina kasnije, Stranea optužuje još jedna bivša srednjoškolka za seksualno zlostavljanje. Taylor putem društvenih mreža kontaktira Vanessu za pomoć i suradnju. To prisiljava Vanessu na tešku odluku: šutjeti ili "kopati" do dna svoje veze sa Straneom. No može li doista uspjeti u retrospekciji vlastite priče - je li i ona bila samo profesorova žrtva ili je ona ta koja je zavela odraslog muškarca? Je li ona – Lolita? S jedne strane, sebe vidi kao žrtvu, s druge strane ne može priznati ideju seksualnog zlostavljanja. Uostalom, pristala je na sve Straneove postupke. Čitajući sam shvatila da prepredeni profesor manipulira Vanessom a da ona to ne može primijetiti. Budio je u njoj suosjećanje i zanos što je ona tumačila kao ljubav. Stoga je "Vanesa moja crna" briljantni roman o svim kontradikcijama koje oblikuju ljubavne odnose, roman koji poljulja svaku sigurnost i omogućava nam da osjetimo koliko je teško povući jasne crte. Sviđa mi se što je priča ispričana iz Vanessine perspektive, u dva različita vremenska razdoblja. Priču pratimo u 2017. godini kad je Vanessa zrela žena u tridesetim godinama i u 2000. kad je bila u internatu i kad je njihova veza započela. Kakve posljedice ostavlja takav odnos na budući život mlade djevojke, a kasnije žene, zaključite sami. Mene je šokiralo koliko Vanessa trezveno i gotovo bezosjećajno opisuje svoja iskustva pokušavajući se zaštititi od stigme zlostavljane ili silovane školarke. Njezina trauma, koja je očito potisnuta, mučna je i razumljiva. Vanessa kao da iznova i  iznova pokušava zaštititi svog mučitelja. Knjiga je u meni budila dvojake osjećaje. S jedne strane sam imala razumijevanje, a s druge mi je bilo mučno i odvratno. Koliko dugo mogu odjekivati učinci takvog prikrivenog i lukavog zlostavljanja? Tko tu koga štiti? Šokatno je kad pomislim da se takve situacije vjerojatno događaju svaki dan, bilo u školi, bilo izvan nje. Knjiga se čita u jednom dahu, zahvaljujući tečnom stilu pisanja, iako zlostavljanje nikada nije ugodna tema, naročito kad su u pitanju djeca i maloljetnici.   Upravo je o tome i pisao Nabokov i tako skrenuo pažnju na problem pedofilije koja se, pogotovo onda, dobro prikrivala. Kalkulira se da je inspiracija bio mučan slučaj 11godišnje Florence Sally Horner iz 1948. koju je oteo mehaničar Frank La Salle, pedesetogodišnjak, i putovao s njom 21 mjesec ucjenjujući je. S tog se puta nije vratila živa. Sigurno je da je Nabokov znao za taj događaj, a ideja da odrasli muškarac djevojčicu gleda kao ženu nije bila tema koje bi se olako bilo koji pisac uhvatio. Uostalom, bilo je još i tada sasvim uobičajeno da se stariji muškarci žene djevojčicama – bilo je to prihvaćeno ponašanje, a na žalost i danas djevojčicama negdje na ovom našem svijetu, i dalje kradu djetinjstvo i prisiljavaju ih na brakove prerano, bez ljubavi, bez prava da se suprotstave. Nabokov se mučio s tim romanom, ali je na kraju napisao remek djelo. Naravno, izazvao je i skandal jer o takvim se stvarima ne priča, a kamo li piše, a u predgovoru knjige koji je potpisao izmišljeni doktor filozofije -zapravo on sam - upozorava čitatelje: tu je zanemarena djevojčica, njena samoživa majka i manijak zadihan od pohote. Nisu oni tek slikoviti likovi već nas Nabokov upozorava na opasnost skretanja. Zanimalo ga je kakav je svijet bez ljubavi i koje su granice ljubavi. Znao na kakve će reakcije naići i bilo mu je jasno da će se puritanci dići na noge. Manje ga je zanimao profesor književnosti s pedofilskim strastima, a više čovjek bez ljubavi, koju je pronašao u pogrešnoj osobi, i kao zakonski kažnjivu. Za njega je pitanje i zašto je Humberta zavodila djevojčica, a ne obratno pa je i to izazvalo dodatni skandal. Nakon romana pojam Lolita opisuje djevojčice ili mlade djevojke koje se ponašaju kao žene ne bi li seksualno privukle odrasle muškarce. Ono što počinje kao igra, završi nerijetko kao tragedija. Pisan je u prvom licu pa je naš pripovjedač upravo negativac, Humbert, nepouzdan pripovjedač – jer kako mu vjerovati? – on nam priča i pokušava opravdati svoju pedofilsku opsjednutost maloljetnom djevojkom - čak moli čitatelja da ga shvati. Pred kraj romana govori o sebi kao o bolesniku i objašnjava da mu je žao zbog onoga što je učinio, što je Loliti oteo djetinjstvo. Lolita je roman koji će vas protresti. Ništa manje će vas protresti Vanessa koja je smještena u - SADA.