Košarica
Izbornik

Tri najbolje strane knjige koje sam pročitala u ovoj godini

Tri najbolje strane knjige koje sam pročitala u ovoj godini
Iako čitalačka godina još  nije završila ja već imam dosta čvrsti izbor "tri najbolje knjige"  u 2018. knjiškoj godini. Zanimljivo da niti jedna od prvih tri nije iz Amerike ili Engleske. Jedna Korejka i dva Francuza osvojili su moje srce.  Voljela bih da ih i vi pročitate što prije. 1.Vegetarijanka - Han Kang (Mirna Čubranić) - čvrsto drži prvo mjesto (Hena.com) U ovoj neobičnoj knjizi i pomalo lucidnoj priči  prvenstveno me je oduševio magičan, poetski i filozofski stil pisanja! Meni ovaj roman prvenstveno govori o raspadu jedne obitelji u kojem jedna sasvim bezazlena odluka - supruga i sestra Yeong-Hye odluči jesti isključivo vegetarijansku hranu pa uklanja sve životinjske proizvode iz kućanstva. “Imala sam san,” njezino je jedino objašnjenje   - donosi nevjerojatno razorne posljedice koje su se kao nezaustavljiv niz zlokobno naslagale jedna na drugu i nadvile nad obitelj.  Uskoro Yeong-Hyeina  pasivna pobuna poprima tragikomične  proporcije. Poruka ovog romana je da svi životi predstavljaju djelovanje zakona akcije i reakcije. To djelovanje počinje malo dublje, u uzročnom tijelu, koje skupljamo tokom života. Izbor je uvijek u nama. Yeong-hye je izabrala i to je izazvalo provalu reakcije. Njen suprug je izabrao, njen šogor kao i njena sestra. U ovoj knjizi je posebno naglašen i upečatljiv  sestrinski odnos u kojem starija sestra nije mogla mlađoj oprostiti veličanstvenu neodgovornost koja joj je omogućila da odbaci društvene spone, a nju ostavi iza sebe, još uvijek zarobljenu. Za mene je ovo  priča o karmi, sramoti i požudama, moći i opsjednutosti, te našim neuspjelim pokušajima  da razumijemo Drugoga, onoga tko ostaje  zarobljenik u svojoj duši a time i tijelu. 2. Uspavanka - Leila Slimani (Vlatka Tor) - napeti psihotriler koji  me je "izbacio iz cipela" (Fraktura) Priča počinje s mjestom zločina u ulici Hauteville, u desetom pariškom arondismanu, u stanu na petom katu u kojem živi mladi bračni par Masse. Najmanji stan u zgradi pun je krvi i bola. Autorica nam odmah daje do znanja da se dogodilo nešto užasno; “beba je mrtva, trebalo je samo nekoliko sekundi”. Saznajemo i da nije patila, nepokretno tijelo dječačića plutalo je u vodi okruženo igračkama. Ali, malena je djevojčica još bila živa kad je stigla hitna pomoć. Njihova je mama u najtežem stanju šoka. Vidjevši svoju djecu mrtvu i ranjenu kriknula je kao vučica. Nakon toga je samo urlala da su joj se pluća parala. Druga žena nije uspjela samoj sebi oduzeti život, uspjela je prerezati zapešća i vrat i izgubila je svijest. Što se dogodilo? Naravno da smo kao čitatelji sada jako znatiželjni kako je moguće da je došlo do tog stravičnog zločina, što se dogodilo i tko su njegovi akteri. Mislimo da znamo kakva je sad to priča, ali nismo ni blizu… I to je ono što je ovaj roman izbacilo na vrh ljestvica bestselera. Autorica  nam malo po malo slaže tajanstveni mozaik. Želim da ga i vi otkrijete čitajući ovu mučnu napeticu. Želim da se i vama krv ledi u žilama. Želim da malo po malo naslućujete što se je ustvari dogodilo.  A postavlja se i pitanje svih pitanja! Je li za ženu važnija karijera od djece ili bi djeca i njihova sigurnost trebale biti na prvom mjestu svake majke? Koliko se ljudi raspitaju o osobi prije nego što nekoj osobi povjere svoje dijete? I koja mjerila čine neku osobu sposobnom da bude dadilja i tko je taj tko će to procijeniti? Ovo je ménage à trois i domaća noir drama koja prelazi u horror. Ovo je knjiga koja otvara mnogo aktualnih tema, ali ona najveća je „tama duše“ i njeno zanemarivanje. Pomanjkanje ljubavi stvara bolest, ali i potiskivanje emocija čini isto. Neki ljudi jednostavno zato što su predugo nevoljeni, zaborave i prestanu voljeti. Obuzme ih mržnja. Kraj romana posebno me je šokirao. Zapravo, kad bolje razmislim, njega niti nema. Na vama je da ga pronađete. 3. Život bez kraja (Ita Kovač) - Frederic Beigbeder - potraga za besmrtnošću (Ocean more)  Život bez kraja je pravo  književno osvježenje mog omiljenog Francuza, a njih posebno volim i cijenim. Duhovito, lucidno, intelektualno,  poučno, dovoljno ironično, a opet dovoljno ozbiljno i uvjerljivo. Dakle, Beigbeder je napisao jednu od onih knjiga koju ne možeš prestati čitati, a koju istovremeno ne želiš prebrzo pročitati! Kada je takva knjiga u pitanju ja odlažem čitanje, da što duže traje. To je za mene znak TOP knjige. Uz Beigbedera i njegova promišljanja o ljudskoj smrtnosti svašta sam saznala, otkrila i još ću. S ovom knjigom stalno imate potrebu googlati. Beigbeder je potvrdio da je genijalac. Uz to je beskrajno duhovit, seksi i karizmatičan što izvire iz svake stranice ove knjige. Za mene je ovo prvenstveno knjiga o očinskoj ljubavi (puna je nježnosti), zaljubljivanju, partnerskoj ljubavi, obitelji i svemu onome što ovaj naš kratki život čini smislenim i važnim.

Pretraga