Trenutno čitam - "U tišini" - Jem Lester

Ljudi se žrtvuju za one koje vole, zar ne? Jedni za druge, za svoju djecu. To bi trebala biti primarna motivacija. Da li je tako u pravim životima. Što se događa u disfunkcionalnim obiteljima iza njihova četiri zida. Kako se odvija njihova svakodnevnica? Vrlo često ljudi "pucaju po šavovima", ali mi rijetko za to znamo. Obično nam se prikazuju najsvjetliji primjeri. Kako se majka nosi s činjenicom da ima autističnog sina za kojeg nema budućnosti,  a pritom nema nikakvu fizičku ni psihičku pomoć? Kako se otac nosi s takvom ženom i nemogućnošću obavljanja vlastitog posla kojim mora prehranjivati obitelj, jer preuzima i ulogu oca i majke. Što se događa kad su roditelji pod takvim pritiskom da jednostavno puknu? Knjiga "U tišini" me je baš rascmizdrila. Radi se jako dirljivoj, brutalno iskrenoj i šokantnoj priči o tri generacije unutar jedne obitelji. Otac autističnog sina priča u prvom licu o svojoj disfunkcionalnoj obitelji koja se raspada. Kasnije saznajemo da se na sličan način raspala i njegova obitelj kada je njemu bilo deset godina. Ben i Emma su još kao mladi i zaljubljeni par dobili sina Jonaha. Sve je bilo idilično dok nisu saznali da Jonah ima težak oblik autizma i da će njegov razvoj biti u sve većem zaostatku. Jonah s deset godina još uvijek ima pelene, ne može kontrolirati svoje agresivne ispade kada nije sve unutar njegovih rutina  i ne može pratiti normalnu nastavu.  Njegovi roditelji su na rubu snaga i  u potrazi su za specijalnom ustanovom koja bi Jonahu mogla pružiti najbolju skrb, a njih istovremeno rasteretiti.  Dotle javne službe misle da je za Jonaha najbolje da ostane u svojoj obitelji.  Ubrzo sve kreće nizbrdo. U jednom trenutku Benu se ruši cijeli svijet jer odgovornost mu  nikada  nije bila jača strana.  Čak izgovara rečenicu zbog koje se odmah kaje: " Volim te Jonah, ali ponekad poželim da se nisi rodio." Jem Lester progovara o problemima mlade obitelji koja se našla pred nepremostivim teškoćama i izazovima na brutalno iskren način. Njegovo pisanje me podsjeća na ono Karl Ove Knausgaarda. Jem potpuno razotkriva initimu jedne obitelji bez izbjegavanja opisa kriznih situacija kojih iz dana u dan ima sve više. Benov alkoholizam sigurno nije dobar odgovor na probleme. Očev rak koji se proširio po cijelom tijelu dodatno otežava Benove krizne trenutke. Kada čitam ovakve knjige osvještavam koliko  je moj život lijep i lagodan. Odmah osjećam zahvalnost i poniznost. U tišini djelo je fikcije, iako Jem u pravom životu također ima autističnog sina. Zato tako dobro piše o toj tematici. Dobitnik je nagrade City University Prize for Fiction, koju dodjeljuje prestižna londonska agencija “Peters Fraser i Dunlop”. Velika preporuka za ovu knjigu. Tjera vas na plač, na smijeh i na razmišljanje. Promjenit će vam pogled na svijet i vlastite probleme. Izdavač: Znanje Knjigu možete kupiti preko:https://goo.gl/7ZRs08 Na slici su Jem Lester i njegov autistični sin. (photo: Evening Standard)