Košarica
Izbornik

Sve ovo pripada meni – Petra Hulova – pet generacija žena između mongolske stepe i glavnog grada.

Sve ovo pripada meni – Petra Hulova – pet generacija žena između mongolske stepe i glavnog grada.
Prevela: Sanja Miličević Armada S ovom knjigom prvenstveno sam putovala. I to u daleku Mongoliju o kojoj ne znam baš ništa. To me potaklo da malo googlam i na karti pogledam gdje sam to ovih par dana bila. Tako sam mogla barem malo vizualizirati ovu priču. Kažu da je Mongolija zemlja Džingis Kana i “zemlja plavog neba” te da u njoj živi više konja nego ljudi. Mongoli su narod bez prezimena, ali zato su im imena dugačka i drugačija. Doista sam se namučila dok sam povezala i usvojila sva imena u ovom pomalo tužnom i tragičnom romanu u kojem pratimo sudbine pet generacija žena u najrjeđe naseljenoj mongolskoj stepi između tradicije i modernosti. Autorica nam dočarava živote pet osebujnih i snažnih žena koje su povezane najbližim  rodbinskim vezama. Srednje dvije od četiri kćeri iz pastirske obitelji bez prezimena vanbračne su. Dzaja je plod zabranjene ljubavi, a Nara rezultat silovanja. Obje iako drage i dobre djevojke osjećaju se otuđenima od roditelja pa se zato drže zajedno. Vrlo rano odlaze u glavni grad Mongolije Ulan Bator koji podsjeća na neki europski grad iz 1950-ih godina. Magi – obožavana i prelijepa prvorođena kći umire prerano u padu s konja, dok Ojuna, najmlađa, jedina zauvijek ostaje u mongolskoj stepi podno Crvenih planina gdje živi s roditeljima i svojom obitelji. Dzaja, mješanka koja neprestano sama sebe žali, čim postaje punoljetna prva odlazi u grad kako bi pronašla sreću, ali ubrzo spoznaje sve okrutnosti grada i zauvijek se osjeća strankinjom. I ona i njezina sestra Nara bave se najstarijim zanatom na svijetu. Dzajina kći Dolgorma koja je dobila ime po mudroj prabaki, iako odrasta uz majku, rano je napušta i još ranije od majke nastoji pronaći svoj vlastiti put. Dzaja je vječni stranac u gradu, a Dolgorma je vječni stranac u stepi. Samo generacija ih dijeli. Iako se životi ovih žena odvijaju tisućama kilometara daleko od  nas i iako o toj pustoj zemlji koja graniči s Kinom i Rusijom ne znamo gotovo ništa, ubrzo uviđamo koliko bliskosti svi imamo. Vidimo da nas more iste brige, da svi isto žudimo za ljubavlju i pripadnošću, priželjkujemo sigurnost i iskrenost  i težimo ponosu i dostojanstvu. Na kraju, svaka od ovih triju žena mora pronaći svoj vlastiti put i odreći se nečega što je neophodno: starog u korist novog, slobode u korist senzualnosti. Novi život udara ih poput čekića, a one se bore da ne izgube svoj integritet iako nam se stalno čini da su potonule na dno. Ovo je priča o korijenima, tradiciji, ženskoj snazi, slabostima, osobnoj tragediji i gubitku, ali i velikoj volji za životom. Jedino što me pomalo začudilo je da niti jedna od ovih žena nije žudila za obrazovanjem i školovanjem. Ono se ne spominje u ovom romanu. Suvremena češka spisateljica Hulova u ovom zanimljivom i egzotičnom romanu vješto kombinira svoja izvrsna znanja o suvremenoj Mongoliji (diplomirala je mongolske studije i provela godinu dana u Ulan Batoru), s univerzalnim istinama i problemima ljudi koji se moraju prilagoditi novim, vanjskim nametnutim uvjetima, te koji su prisiljeni napustiti svoje korijene i običaje, iako su upravo ti korijeni ono što ih održava zdravima. Njezina priča može se čitati kao glas ljudi iz bilo koje potisnute nacije. Velika preporuka osobito ako volite egzotične ženske priče.    

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-10 04:05:47