„Stol od trešnjevine“ – Marica Bodrožić
Ovo je roman sedmodnevnog sjećanja kojim putujemo kroz prošlost i sadašnjost, ali i kroz različite europske gradove - one bivše i ove sadašnje, sakupljajući na hrpu krhotine prošlosti u životu Arjete Filipo koja se neprestano suočava s vlastitim prazninama. Najviše s gubitkom oca, braće blizanaca, djeda, strica Milana i njegove žene koji su jedva izvukli živu glavu i završili u izgnanstvu iako su gorljivo vjerovali u komunizam i u njemu vidjeli jedinu moguću i potrebnu alternativu fašizmu.
Povremeno se vraćamo u bivšu Jugoslaviju, zatim u „opkoljeni grad“ u kojem je pod opsadom, koja je trajala 1425 dana, ostala Arjetina majka, u blistave dane života u Istri kod bake, pa opet u ratom poharani grad na Dunavu, da bi na kraju šetali ulicama Pariza i Berlina.
U Parizu je Arjeta početkom 1990-ih dobila stipendiju i pokušavala studirati filozofiju uz podršku prijateljica Nadežde i Hiromi. U Parizu se i zaljubila, protiv svoje volje, u ćudljivog propalog fotografa Arika i poslije dvije godine burne ljubavi doživjela najbolnije osobno iskustvo. Koje? Pročitajte sami.
Hiromi se vratila u Tokyo, a Nadežda preselila u Berlin gdje je ubrzo povukla i slomljenu Arjetu, ponudivši joj smještaj u svom stanu i pronašavši joj posao kostimografkinje u kazalištu.
Prvi dan sjećanja počinje u novom berlinskom stanu u kojem nema namještaja, niti uspomena, osim starog stola od trešnjevine, nasljeđenog od bake i djeda diplomata, po kojem su razbacane stare fotografije koje bude sjećanja. Uz njih Arjeta pažljivo broji lastavice koje lete iznad balkona i ponire u sjećanja od kojih su satkani svi naši životi. Ovaj je roman svojevrstan bijeg od života i uspomena koje su itekako bolne, ali i dragocjene jer bez njih ne bismo bili osobe kakve smo danas.
Marica Bodrožić rođena je 1973. u Svibu u Dalmaciji, odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji, a s deset godina seli s obitelji u Njemačku, gdje su joj roditelji živjeli od kraja 1960-ih. Školovala se za knjižara i studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. Njemački, na kojem i piše, smatra “drugim materinjim jezikom”.
Piše eseje, romane, pjesme i priče, radi kao književna prevoditeljica, poučava kreativno pisanje a snimila je i dokumentarni film. Za svoje prve pjesme objavljene 2001. dobila je stipendiju Hemann Lenz. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada Heimito von Doderer 2002., nagrada zaklade Robert Bosch 2004., nagrada za književnost Umjetničke akademije u Berlinu 2007., nagrada Initiativpreis Deutsche Sprache 2008. za doprinos njemačkom jeziku, književna nagrada Lihtenštajna za poeziju 2011., nagrada LiteraTour Nord 2013. i Nagrada Europske unije za književnost 2013. za roman „Stol od trešnjevine“ (2012.), “poetsko djelo koje detaljno istražuje sjećanja i uspomene”.
Uz zbirku priča „Tito je mrtav“ te romane „Tišina, rastanak“ i „Balada o zvjezdanom moru“, koji su prevedeni na hrvatski, objavila je i zbirku priča „Der Windsammler“, knjige poezije „Ein Kolibri kam unverwandelt“,“Lichtorgeln“ i „Quittenstunden... Živi u Berlinu.
Marica Bodrožić rođena je 1973. u Svibu u Dalmaciji, odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji, a s deset godina seli s obitelji u Njemačku, gdje su joj roditelji živjeli od kraja 1960-ih. Školovala se za knjižara i studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. Njemački, na kojem i piše, smatra “drugim materinjim jezikom”.
Piše eseje, romane, pjesme i priče, radi kao književna prevoditeljica, poučava kreativno pisanje a snimila je i dokumentarni film. Za svoje prve pjesme objavljene 2001. dobila je stipendiju Hemann Lenz. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada Heimito von Doderer 2002., nagrada zaklade Robert Bosch 2004., nagrada za književnost Umjetničke akademije u Berlinu 2007., nagrada Initiativpreis Deutsche Sprache 2008. za doprinos njemačkom jeziku, književna nagrada Lihtenštajna za poeziju 2011., nagrada LiteraTour Nord 2013. i Nagrada Europske unije za književnost 2013. za roman „Stol od trešnjevine“ (2012.), “poetsko djelo koje detaljno istražuje sjećanja i uspomene”.
Uz zbirku priča „Tito je mrtav“ te romane „Tišina, rastanak“ i „Balada o zvjezdanom moru“, koji su prevedeni na hrvatski, objavila je i zbirku priča „Der Windsammler“, knjige poezije „Ein Kolibri kam unverwandelt“,“Lichtorgeln“ i „Quittenstunden... Živi u Berlinu.
