Sibirski odgoj – Nicolai Lilin

Izdavač: Hena.com Jasno, izravno, ponosno ali ne i bez samoironije ispričana priča. Osim što me oduševila ova me je knjiga doslovno odvela u jedan sasvim novi, okrutan i neobičan svijet za kojeg do sada nikada nisam čula. Iako sam  puno pročitala, proputovala i volim istraživati svijet, za regiju Transnistirja (lijeva obala Dnjestra na moldavskom) i grad Bender nisam znala da postoje.  Po Staljinovoj direktivi je cijeli jedan narod – Urke, istjeran iz Sibira i protjeran u regiju uz Moldaviju po imenu Transnistrija. Ova priča koju nam prenosi Nicolai Lilin, sibirski mladić kojeg su odgojile sibirske Urke kao da se događa izvan ovog našeg svijeta.  Ovom knjigom želi  nam objasniti tu neobičnu i jedinstvenu "zločinačku filozofiju"   koja se tamo žestoko provodi. Kao čitatelju čuđenja nikad kraja. Najčešće riječi u romanu su kriminalci, pljačka, nož, zatvor, banda, krvavi obračun. Knjiga vrvi neobičnim likovima i događajima. Djeca  i mladež stječu životno  iskustvo u borbi s bandama svojih vršnjaka i policije. Svoje priče i iskustva nose na koži u obliku raznih tetovaža jer kažu da koža govori sve. Te tetovaže su zapravo umjetnička djela i za njih se treba itekako potruditi. One se nadodaju kako mladić postaje odrasli čovjek. Leđa i prsa tetoviraju se posljednji. Bodeži i molotovljevi  kokteli, a kasnije i  pištolji njihova su svakodnevnica. O logoru Nicolai govori  kao "vojnoj službi." Opis boravka u zatvoru je posebno šokantan. U svoj toj okrutnosti i surovosti njihovi,  takozvani "adoptivni djedovi",  mladiće poučavaju kako se boriti ali ih uče i o odanosti,  velikodušnosti , prijateljstvu  i dužnosti djece da se brinu za starije, za žene i za majke,  da pomažu osobama s invaliditetom i kako zajednički i pravedno podijelti svoja dobra.  Kroz cijelu knjigu se zapravo provlači kontradiktornost između kriminala i poštenja.  Stalno vlada kaos a onda, iznenada, nastane red u odnosu na moralne vrijednosti. Čini se nemoguće ali je tako. "Naši su nas stariji dobro poučili. Kao prvo, treba poštovati sva živa bića – u tu kategoriju ne spadaju policajci, vladini službenici, bankari, lihvari i svi oni koji u rukama drže novac i izrabljuju obične ljude. Zatim treba vjerovati u Boga i njegovog sina Isusa, i voljeti i poštovati i druge načine vjerovanja u Boga, drugačije od našeg. Ali, Crkva i vjera ne smiju se doživljavati kao ustroj.  Na kraju drugima nismo smjeli činiti ono što nismo željeli da nama bude učinjeno, ali ako jednog dana to budemo morali učiniti, mora postojati opravdan razlog." Kao rezultat jednog od Nicolaijevih uhićenja  je  vojno-teroristički angažman  na ruskoj strani u borbi sa Čečenima sve dok ne uspije pobijeći iz tog pakla i nastaniti se u Italiji. Tu, od 2003. godine, započinje novi život. Osim što piše knjige, redovno komentira za talijanski "L'Espresso", vodi kulturna događanja u Milanu i veliki je stručnjak za tetovaže. Definitivno naelektrizirana priča i transformacija koja tjera na razmišljanje! Knjiga je prevedena na dvadeset jezika i po njoj je snimljen istoimeni film s Johnom Malkovichem u ulozi djeda Kuzje.