Džini – Fatma Aydemir – o obitelji uhvaćenoj u klopku prošlosti i sadašnjosti

Nevjerojatna, briljantna knjiga, kakav jezik, kakvo pripovijedanje! Rijetko sam kad imala priliku čitati tako suvislu, autentičnu knjigu. Nijedna riječ previše, nijedna riječ premalo. Knjiga koja dira i glavu i srce, koja mi se uvukla pod kožu i ganula me do suza.

Džini je impresivan i dirljiv obiteljski ep ispričan iz šest različitih perspektiva članova jedne turske gastarbeiterske obitelji. Počinje iz perspektive oca Hüseyina koji, nakon dugog, mukotrpnog rada u Njemačkoj, konačno ostvaruje svoj san o kupnji vlastitog stana u Istanbulu. Ali, prije službenog umirovljenja, praktički na dan useljenja, umire od srčanog udara. Njegova žena Emine i njihovo četvero djece dobivaju obavijest o Hüseyinovoj smrti, u šoku su i nastoje što prije doći do Istanbula na pogreb. Neka od djece će stići na vrijeme, a neka neće. Njihov sastanak odigrava se i završava dramatično.
Svako poglavlje u knjizi posvećeno je jednom od članova obitelji. Umit je najmlađi sin, Sevda je najstarija kći, Peri druga kći, a Hakan najstariji sin i divno su i dojmljivo prikazani. Svi oni kao da nariču i izražajno i dirljivo. Nije samo riječ o žalovanju zbog gubitka oca i muža; svaka generacija sa sobom nosi vlastite duhove i demone, džinije: hranjene bolom i bijesom, neostvarenim željama i krnjim snovima. Previše je toga ostalo neizgovorenoga i tek sada, kada su svi ujedinjeni u tuz, sve izlazi na vidjelo. U konačnici, Hüseyinova smrt samo je kamen koji stvara valove u mutnim vodama. Nijemost, posebno ženska, donekle se raščlanjuje, barem u mislima. Ima prisjećanja, ljutnje, preispitivanja, raspravljanja. To me tjeralo na razmišljanje: bi li drugačiji život bio moguć?

Fatma Aydemir slika duboko dirljiv i snažan portret obitelji čiji se članovi, svaki na svoj način, bore s duhovima i tajnama prošlosti. Živopisno govori o rasizmu, prijetnjama koje s njim dolaze, o promjeni uzora i identiteta, o obitelji i odnosima, o homofobiji, o transgeneracijskim traumama, o bolnim tajnama i - iznad svega - o onome što je prešućeno. Slon u sobi se više ne može ignorirati: zašto se djeci tajilo njihovo kurdsko podrijetlo? Jer tek su sada, prije pogreba, prvi put čuli majku kako s rođacima priča kurdski. Što to znači za vlastitu sliku o sebi, za vlastito mjesto u svijetu? Najveća tajna ove obitelji se razotkriva prema kraju romana i ostavila me nijemu. Kako se to moglo uopće dogoditi?
Aydemirova vješto prelazi između priča svih šest članova i perspektiva, svakom liku daje vlastiti, intenzivan i živahan glas.

"Džini" propituje obiteljsku strukturu, gleda duboko u povijest prošlih desetljeća i daleko unaprijed. Tišina je ipak prevladavajući soundtrack ove obitelji. Odnose između supružnika i roditelja Hüseyina i Emine karakteriziraju nesporazumi i šutnja.
Ovaj je roman je jedan od mojih apsolutnih vrhunaca godine i (narativni) glas koji će mi ostati u glavi jako, jako dugo. Fatma Aydemir ključnim ženskim likovima posebno daje vrlo snažne glasove. Piše s empatijom i finim zapažanjem. Vrlo iskrena preporuka!