Sedam romana uz koje ćete se zaljubiti u Francusku i Pariz
Kažu da je Pariz najljepši u proljeće pa je sada idealno vrijeme za ostvariti svoje snove o posjetu tom čarobnom gradu. Da je uistinu poseban, potvrđuju i brojni književnici koji su radnju nekih od svojih najboljih romana smjestili upravo u Grad svjetlosti i ljubavi. Zato u nastavku donosimo nekoliko romana iz različitih povijesnih i književnih razdoblja koji će vam dati osjećaj kao da gotovo šećete pitoresknim pariškim ulicama prošlosti i sadašnjosti, redom izuzetnim i višestruko nagrađivanim djelima. Štoviše, na popisu se krije i dobitnik Pulitzerove nagrade. Nakon čitanja svih ovih remek-djela preostaje vam samo posjetiti lokacije i znamenitosti spomenute na stranicama knjiga i ponovno proživjeti živote naših likova.
Victor Hugo, Zvonar crkve Notre Dame
Jedan od najboljih klasika svih vremena i ujedno mnogima i prva asocijacija na književnost Pariza dolazi iz pera Victora Hugoa. Okosnicu priče čine likovi koji se vrte oko glasovite srednjovjekovne katedrale Notre-Dame, a od kojih su mnogi zaista i postojali. Malo-pomalo saznajemo njihove životne priče koje nas ne mogu ostaviti ravnodušnima. Protagonist Quasimodo ostavljen je kao dijete na crkvenom pragu zbog svojeg ružnog izgleda i grbe na leđima, a jedini koji mu se smilovao bio je arhiđakon Claude Frollo koji ga odgaja. Osuđivanje okoline od njega je stvorilo krutu i zlu osobu, čije okove ipak slama prelijepa ciganka Esmeralda, također siroče. Dakako, ljubavni trokut sve čini zanimljivijim pa dok Quasimodo, Frollo i pjesnik Pierre Gringoire pate za Esmeraldom, ona pati za kapetanom Phoebusom zaručenim za bogatašicu, za čije ubojstvo i biva osuđena iako Phoebus uopće nije mrtav. Tu nije samo riječ o nesretnoj ljubavi, nego i borbi sa samim sobom i svojim izgledom, povijesnim previranjima, traženju svoga mjesta pod suncem i svojih korijena, učenju o sebi kroz povijesne mijene i stadije svoga života, a sve to pod okriljem epohe romantizma kojoj ovaj roman pripada. Kada se uzme u obzir maestralna galerija likova i njihove potresne sudbine isprepletene oko katedrale, koja je praktički lik sam za sebe, jasno je zašto je ova knjiga doživjela i animirane i igrane verzije filmskih adaptacija. Hugo kaže: „Svaka površina ove crkve, svaki kamen ovoga časnog spomenika list je ne samo narodne povijesti, nego i povijesti znanosti i umjetnosti“ te je svakako na mom popisu stvari koje moram vidjeti barem jednom u životu.
Nina George, Mala pariška knjižara
Jedna od mojih najdražih knjiga vinula je u zvijezde njezinu autoricu Ninu George koja je u polu-autobiografskom romanu prikazala ono najbolje od knjiga. "Mala pariška knjižara" prava je književna senzacija koja je očarala svijet i pokazala nam kolika je moć biblioterapije. Knjižar Jean Perdu, vlasnik jedne neobične ploveće knjižare Pharmacie littéraire, uvijek zna kako pronaći lijek za točno određenu boljku svake osobe, bilo da se radi o tuzi, melankoliji, rastresenosti ili bilo čemu drugome, a lijek su, dakako, knjige koje Jean smatra "slobodom s krilima od papira". Međutim, istodobno ne zna kako izliječiti sebe pa nakon što skupi hrabrost otvoriti pismo koje mu je pred 21 godinu ostavila njegova velika ljubav, odlazi na putovanje ploveći Seinom sve do čarobne Provanse i potrage za svojim životom.
Ernest Hemingway, Sunce se ponobo rađa / A sunce izlazi
Američki književnik Hemingway bio je veliki zaljubljenik u Pariz u kojem je prvi put boravio kao mladić i rado mu se vraćao tijekom cijelog života. U Pariz je prvi put stigao kao dio skupine američkih iseljenika, čija je iskustva opisao upravo u svom prvom važnom romanu „A sunce izlazi“. Štoviše, neki književni kritičari taj roman smatraju i njegovim najboljim ostvarenjem. Roman prati skupinu iseljenika koja putuje od Pariza do festivala borbe bikova u Pamploni. Na površini pratimo ljubavni odnos impotentnog Jakea Barnesa, nekadašnjeg vojnika u Drugom svjetskom ratu, i rastavljene promiskuitetne žene Lady Brett Ashley. No, zagrebemo li dublje, vidjet ćemo da se tu radi o prikazu „izgubljene generacije“ koja je svoje utočište našla u Parizu, o značajnim pitanjima spola, roda i traženja muževnosti, ljubavi, ratnih rana, a sve to uz stalna suprotstavljanja dva potpuno različita grada – Pariza i Pamplone.
Muriel Barbary, Otmjenost ježa
Uz Parižane se često vežu predrasude kao o onima koji su oholi i sami puni predrasuda prema drugima, a upravo je ta tematika briljantno prikazana u romanu vrlo zanimljivog naslova "Otmjenost ježa". Roman francusko-marokanske spisateljice i profesorice filozofije Muriel Barbery donosi intrigantnu, humorističnu i toplu priču koja vraća vjeru u čitanje i moć knjiga i koja je postigla nevjerojatan uspjeh diljem svijeta. Radnja prati život 54-godišnje kućepaziteljice u jednoj buržujskoj pariškoj zgradi. Kako bi „ispunila očekivanja“ pariških bogataša, ona se itekako trudi da svi oko nje misle da je priglupa i priprosta pa se tako pred drugima pretvara da nije nimalo inteligentna, nastoji da iz njenog televizora uvijek dopiru zvuci jeftinih sapunica i da se iz njenog stana šire mirisi radničkih jela. No, ona zapravo guta Marxove i Kantove tekstove, poznaje Tolstoja kao da je sveučilišna profesorica i uživa u Mahlerovoj glazbi. Uz elemente humora autorica raskrinkava pariške bogataše, ali i daje nadu u bolje sutra jer u toj bogataškoj zgradi živi i 12-godišnja djevojčica koja se gnuša takvog načina života i želi da njezin život bude smislen. I tu se prepleću sudbine naoko potpuno različitih osoba...
Tatiana de Rosney, Sarin ključ
Potresni, ali ujedno i utješni roman prema kojem je snimljen i film, vraća nas u parišku prošlost i Drugi svjetski rat koji me u posljednje vrijeme veoma okupira. Naslovna junakinja ima tek deset godina, a omiljena igra joj je s mlađim bratom Michelom skrivati se u gotovo nevidljivom ormaru ugrađenom u zid njihove sobe ispunjenom igračkama. Za taj ih ormar vežu najljepše uspomene, no kada 16. srpnja 1942. na njihova vrata pokuca policija, sve se drastično mijenja. Sara svog brata zaključa u taj ormar i obećaje mu da će se uskoro vratiti po njega. Policija odvodi nju i roditelje, ali Micheala nisu mogli pronaći. Drže ih na stadionu na najvećoj žegi s tisućama drugih Židova, a nada da je Michael još živ u ormaru postaje sve manja. Potom nas radnja vraća u 21. stoljeće kada novinarka Julia Jarmond dobiva zadatak napisati članak o žrtvama Vél d'Hiva. Obilazi u međuvremenu srušeni stadion, razgovara s rođacima preživjelih Židova i dolazi do šokantnih saznanja. Ako želite naučiti više o nacističkim logorima i ulozi koju je u tome imala nekadašnja Francuska, a o čemu se desetljećima šutjelo, posegnite za ovim djelom.
Anthony Doerr, Svjetlo koje ne vidimo
Iznimno štivo za koje je Doerr istraživao deset godina i u konačnici osvojio Pulitzerovu nagradu, također prati Drugi svjetski rat. Roman podijeljen na 14 poglavlja, na petstotinjak stranica donosi dvije priče, onu francusku i onu njemačku. U okupiranom gradiću Saint-Malou slijepa djevojčica Marie-Laure na radiju čita tekst knjige „Dvadeset tisuća milja pod morem“ Julesa Verna. S druge strane, njemački dječak-vojnik Werner, zatrpan je pod ruševinama nakon savezničkog bombardiranja i hvata elektromagnetske valove te tako čuje djevojčin glas. Vrlo važnu ulogu u cijelom romanu ima, dakako, radio, za koji možemo reći da je jedan od likova i koji snažno utječe na radnju ovog romana. Iako se prvenstveno služi u svrhe nacističke propagande, radio također daje nadu u život, a ujedno i pokazuje dosada neviđen pogled na Drugi svjetski rad i ulogu elektromagnetskih valova u našim životima. Osim toga, kako je otac Marie-Laure izrađuje makete da bi joj olakšao kretanje Parizom, vrlo detaljno upoznajemo pariške krajeve i rudarske pokrajine na sjeveru Francuske.
Sidonie-Gabrielle Colette, Cheri
Popis završavamo francuskom riječi Cheri iza koje se krije još jedno remek-djelo francuske dvaput preneseno na filmsko platno te ujedno pretočeno i u balet. Radnja prati lakomislenog mladića Freda, kojeg svi osim njegove novopečene supruge znaju pod imenom Cheri, a koji je u vezi s Leom, znatno starijom kurtizanom na zalasku karijere, ujedno i poznanicom njegove majke. I dok ih njihovo druženje u početku samo zabavlja i nijedno od njih ne misli da gaji osjećaje prema onom drugom, višemjesečni rastanak nakon Fredove ženidbe pokazat će im ono čemu se nisu nadali. Zato planiraju zajednički bijeg iz Pariza... Iznimno pisan roman koji osvjetljava pravo stanje ljubavnih odnosa mlađih muškaraca i starijih žena, no na vrlo sofisticiran način, oduševio je čitatelje diljem svijeta. Iako je pisan davne 1920., već je tada autorica itekako odlično obuhvatila ono s čime se danas žene muče više nego ikada (napose zbog brojnih medija koji nas neprestano „hrane“ svojim idejama) – starenjem.
Tatjana Barat
