Sedam knjiga koje ste počeli čitati, ali ih nikada niste završili

Svimi imamo neke knjige za koje ćemo rijetko kome priznati da ih zapravo - nismo pročitali, čak i ako su na raznim popisima najboljih knjiga svih vremena ili su trenutno u trendu - neke od njih nam zbog određenih razloga jednostavno ne odgovaraju. U tome veliku ulogu igra i naš književni ukus, (ne)naklonost određenim žanrovima, pa čak i vrijeme kojim raspolažemo, no ponekad jednostavno ne osjećamo baš ništa u doticaju s određenim naslovom bez obzira na naše interese, posao kojim se bavimo i slično. Uvijek knjigama dajem minimalno 50 stranica da me oduševe jer dugogodišnje iskustvo govori da je često potrebno toliko kako bi nam neka knjiga zaista sjela, da bi se napokon počela razvijati radnja i da bismo zaista uronili u područje sociemske i psihemske narativne figure likova. Knjige koje će vas osvojiti već na prvoj, drugoj stranici su izuzetak. No, što kada ni nakon desetaka stranica jednostavno ne ide? Zbog toga se ne morate osjećati loše. Kaže se da se svaka knjiga drugačije doživljava u određenom periodu života te da ni svaka knjiga nije za svaku životnu dob. Ono štivo koje vam se danas možda čini gubljenjem vremena, može vas oduševiti za nekoliko godina, ali i obrnuto. U nastavku donosimo nekoliko naslova koje ljudi vrlo često počinju čitati, ali ih rijetko doista i privedu kraju. Među njima se nalaze čak i popularni klasici, publicistika, ali i djela koja jednostavno nemaju baš nikakvu literarnu vrijednost, koliko god bila popularna.
J
ames Joyce, Uliks
Po nekima najbolji roman na engleskom jeziku 20.og stoljeća i jedan od najboljih svih vremena sažima cjelokupnu povijest književnosti i donosi niz književnoteorijskih inovacija. No, čak se i zagriženi ljubitelji Jamesa Joyca teško nose s "Uliksom". Broji više od osam stotina stranica, s vokabularom od 30 tisuća riječi, a radnja se događa seu malo više od 24 sata i prati tri lika – Leopolda i Marion (Molly) Bloom i mladog pjesnika Stephena Dedalusa (junaka Joyceovog manje zahtjevnog romana "Portret umjetnika u mladosti"). Navodno je Joyce stvarao svoje remek-djelo deset godina, a gotovo toliko nekima treba da ga i pročitaju ili barem pokušaju čitati. Brojni čitatelji započinju s čitanjem, ali vrlo brzo odustanu i tako u nekoliko navrata. Jedan od razloga se krije i u radnji zgusnutoj u jednom danu, ali i u brojnim književnim aluzijama na Homera, Dantea, Swifta, Blakea, Shakespearea i brojne književnike koje je teško razumjeti ako niste upoznati s njihovim stvaralaštvom. Tu su i nebrojne igre riječima, simbolika boja, dijelova tijela i raznih lokacija poznatih iz antičke Grčke. Književnici i danas inspiraciju pronalaze u Joyceu, no djelo je čak dva puta završilo na sudu zbog navodne lascivnosti. Dakako, nekoliko godina kasnije podignuto je na razinu kanonskog djela, ali i danas se brojni čitatelji bore s njegovim razumijevanjem i uopće ostankom uz stranice sve do kraja romana.
E. L. James, Pedeset nijansi sive
Kada je ova knjiga tek izašla na hrvatskom tržištu, dogodila se nevjerojatno pomama za njome, a kada je prema njoj snimljen i film, ludilu tematiziranom u njemu nije bilo kraja. Ne samo da se i u našim knjižarama mogao kupiti i pookoji rekvizit iz filma, nego su i brojni ženski časopisi odjednom bili prepuni savjeta kako pisati erotske uspješnice. Svugdje se vodila žestoka rasprava o tome zašto je ta knjiga toliko popularna. Profesori književnosti nisu mogli prihvatiti knjigu kao djelo vrijedno pažnje, bilo je onih koji su rekli da ima u tome nešto… O njoj se raspravljalo i u državnim uredima, bolnicama i svim mogućim radnim mjestima za koja biste mislili da tome tamo nije mjesto. Očito je marketinška kampanja bila jedna od najuspješnijih, a knjige ne moraju uviijek biti duboke da bi zabavile. A mnogi će reći da su romanii - na stranu zbivanja u izvjesnoj sobi - zabavni.
Victor Hugo, Jadnici
Ako ste čitali bilo koje djelo Victora Hugoa, tada znate da treba pratiti njegove velike galerije likova, opise ambijenta, pariške arhitekture i epizode koje bi mogle funkcionirati i kao zasebna književna ostvarenja. Da bismo stigli do glavnog zapleta u njegovim romanima, potrebno je pročitati mnogo više od prvih 50ak stranica. Jednako je i s "Jadnicima", vrhunskim ostvarenjem francuske književnosti 19. stoljeća. Iako je bez sumnje maestralno djel u koje se mnogi književnici mogu ugledati i koje je doživjelo brojne kazališne i filmske adaptacije, nerijetko je čitateljima teško pohvatati sve konce ovog djela pa nerijetko odustaju. Kroz lik bivšeg kažnjenika Jeana Valjeana koji se nastoji iskupiti za svoje zločine, prikazana je Francuska u prvim godinama 20. stoljeća, a sve je ovijeno bogatstvom povijesti, politike, pitanjima religije, pravde i neizostavne ljubavi. Vrlo opširno djelo koje u nekim izdanjima dolazi i u dva sveska s po 600 odnosno 800 stranica, no jednom kada ga uspijete savladati, bit će vam drago što ste si dali taj zadatak. Jednako vrijedi za sva djela ovog velikana.
J. R. R. Toliken, Gospodar prstenova
Gotovo da i nema osobe koja nije gledala filmsku trilogiiju "Gospodar prstenova"- od "Prstenove družine" do posljednjeg "Hobita" koji prethodi "Gospodaru prstenova". Međutim, koliko je ljudi pročitalo književni predložak? U američkim i britanskim srednjim školama ovo je kultno djelo dio obavezne lektire, dok se kod nas neki njegovi fragmenti nalaze kao izborna opcija za učenike. No, čitanje ovog djela, tzv. fantastičnog romana, samo u fragmentima nema smisla jer to nije djelo koje možete čitati u dijelovima, nego zahtijeva udubljivanje u Međuzemlje, borbu bijelih i crnih čarobnjaka, svijet vilenjaka, epskih borbi vojski i vječito prisutne borbe između dobra i zla. Doživljaj prilikom čitanja pojačavaju i ucrtane karte izmišljenih prostora o kojima knjige govore, a koje je crtao sam Tolkien. Filmske adaptacije Petera Jacksona svakako su ovo djelo opet dovele u fokus i još jednom ukazale na Tolkienovu genijalnost jer zaista ne postoji ništa slično i u tolikom obimu.
Charles Dickens, Velika očekivanja
Poigrat ćemo se riječima, no u ovom slučaju zaista su brojni pasionirani čitatelji imali velika očekivanja kada su počeli čitati ovo djelo. Sve je zanimalo je li i u ovom romanu Dickens nastavio svoju čaroliju koju su upoznali kroz njegovu "Božićnu priču" ili pak "Olivera Twista", no krajnji je rezultat bio ipak manji od očekivanog. Priznajem, ovo djelo ni ja nisam pročitala iz prvog pokušaja. Došla sam do nekih 150 stranica, no dalje nije išlo. Jednostavno mi je ta tema dječaka intelektualaca odraslih na selu koji žele u veliki grad već bila toliko puta dijelom mojih raznih seminarskih radova vezanih uz hrvatsku književnost da me u tom trenutku nije privlačila. Vratila sam je u knjižnicu, nakon nekoliko mjeseci opet posudila i krenula iz početka. I sve to ponovila još jednom. Treći put nisam si dozvolila odustajanje. Riječ je o vrlo kompleksnom djelu koje već godinama zaokuplja pažnju književnih teoretičara, a gotovo svatko u njemu nalazi neki svoj vid analize. Ipak, one najčešće vežu se uz moralni, psihološki i socijalni aspekt protagonista Pipa i likova koji ga okružuju. Velike klasne razlike koje su uvijek dio Dickensovih ostvarenja još su jednom poslužile kao odlična podloga za prikaz razvoja mladog pojedinca odnosno tzv. bildungsromana. Odlučite li možda ljetos pročitati napokon ovaj roman do kraja, nećete požaliti.
Stephen Hawking, Kratka povijest vremena
Za razliku od drugih djela na popisu, Hawkingovo ostvarenje je publicističko, no kako je riječ o "najnečitanijoj knjizi na svijetu", nismo je mogli izostaviti. Iako vjerojatno većina zna tko je Stephen Hawking knjigu je navodno uspio završiti čitati ne baš impresivan broj ljudi. Zanimljivo, jer je ona jedna od najprodavanijih knjiga na svijetu. No kada koga upitate što vam može reći o njoj, razgovor obično ne ode dalje od pojmova Velikog praska i nekih natruha o crnim rupama. Knjiga je pisana znanstveno-popularnim stilom pa je, sukladno tome, namijenjena onima čija struka nije primarno vezana uz prirodne znanosti i kozmologiju, što je vjerojatno i razlog zašto mnogi posegnu za njome. Međutim, kada shvate da to ipak nije tematika koja ih zanima, knjiga redovito skuplja prašinu.
Herman Melville, Moby Dick
Tko nije čuo za Mobyja Dicka? Iako su me neki uvjeravali da je riječ o kitu iz romana "Starac i more", vjerujem da većina ipak zna da je riječ o američkom romanu Hermana Melvillea objavljenom u 19. stoljeću. Prati lov na bijelog kita, ispripovijedano je iz perspektive jedinog preživjelog člana posade, a naglasak je na duhovnom elementu i vjerujem da je to ono što čitatelje možda odbija od daljnjeg čitanja. Kada krenete čitati roman za koji ste uvjereni da je avanturistički poput, "Robinsona Crusoa", pa shvatite da je sve samo ne to, nerijetko slijedi razočaranje. No, budite uporni, prigrlite brojne arhaizme i dođite do kraja jer ovaj roman nudi snažne dramsko-pjesničke slike kakve rijetko gdje možete naći, a stalna borba dobra i zla prikazana je na dotada neviđen način. Svakako vrijedi čitanja.
Tatjana Barat