S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu – Gail Honeyman – dirljivo, zabavno i poučno

“Osjetila sam ovo: toplu težinu njegovih ruku na mojima; iskrenost u njegovu osmjehu, nježnu toplinu koja se u meni otvarala onako kako se cvijeće otvara ujutro prema suncu. Znala sam što se događa. To je bio neoštećeni dio mog srca. Bio je upravo toliko velik da u sebe pusti tračak nečije ljubavi. Još uvijek je tu bilo malo mjesta.” Prvo što me je privuklo ovoj knjizi je neobičan naziv i zanimljiva naslovnica koja se već nekih godinu dana vrti na svim stranim i našim knjiškim stranicama i blogovima. Zainteresirala me ova priča jer o njoj svi pričaju. Osim toga, riječ je o debitantskom romanu Gail Honeyman koja nam piše iz Glasgowa u Škotskoj. Svoj prvijenac “S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu” napisala je uz stalan posao uredske službenice i za njega dobila nagrade Next Chapter Award i Costa. Bilo je krajnje vrijeme da i mi u Hrvatskoj upoznamo Eleanor. Tko je Eleanor Oliphant? Ona je drugačija od svih ostalih ljudi. Vanjskom izgledu ne pridaje previše važnosti. Ima dugu svjetlosmeđu kosu koja joj pada do struka, blijede je puti, premalenoga nosa, prevelikih očiju, običnih ušiju… Uvijek je stremila prosjeku. Povučena i samozatajna misli da se kod nje nema što za vidjeti, a kamo li pokazati.  Ne gleda se često u ogledalo, ali ne zbog straha od toga da vidi ožiljke. Smeta je ono što ona vidi u ogledalu. Previše je mamice na tom licu. Oca ne može prepoznati jer ga nikada nije upoznala. Mamica je to od nje ovako i onako oduvijek tajila. Ili, ni ona sama nije znala tko je otac njezine kćeri? Bog će ga znati. Eleanor je bila pomalo autistična. Njoj su ljudi oduvijek bili nedokučivi. Nije razumjela  ono što čine i govore. Kao vučica samotnjakinja koja je oduvijek živjela sama  bila je i sretna sama. Pod tjednom je marljivo radila u uredu, za večeru je kuhala tjesteninu s pestom, srijedom je razgovarala s mamicom, a vikendom se tješila votkom. No Eleanorina rutina odjednom se počinje mijenjati kada se zaljubi u glazbenika.  Istovremeno spašava jednog nepoznatog starca.  Promjena postaje izvjesna. Eleanor treba uspostaviti neku novu rutinu. Ali kako?  Njezin novi kolega Raymond pokazuje se kao neočekivana pomoć, a Eleanor se odjednom nađe u žrvnju života. Odlazi frizeru, pedikeru, depilira dlačice na tijelu i kupuje novu odjeću i obuću. Ni sama ne zna kuda će je to odvesti…   Pametan stil pisanja i odabir glavne junakinje sa njenom životnom pričom čine ovaj roman jedinstvenim. Dojmljiva priča o ljubavi mlade žene uz nagađanja njezine prošlosti čine ovu priču uzbudljivom i to tako da je ubrzo nakon prvih pročitanih stranica ne možete ispustiti iz ruku. Junakinja Eleanor se nastavlja razvijati kroz roman, prolazi kroz mnoge promjene i proživljava svoju prošlost. Spremna je potegnuti okidač vlastite promjene.  Utješno je to da svatko od nas može biti okidač vlastite promjene ma kako to nemoguće zvučalo ili se činilo. Sve je u nama i našim odlukama. Naravno da je lakše ako se nam na tom putu nađu pomagači. A ima ih. To je glavna poruka ove simpatične knjige. Impresivno i sigurna sam da će svakog čitatelja potaknuti na razmišljanje.