Rupi Kaur: "Mlijeko i med" – zbirka koja će osnažiti svaku ženu
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Koliki utjecaj društvene mreže mogu imati na život pojedinca, pokazuje i primjer Rupi Kaur, mlade kanadske pjesnikinje, fotografkinje i ilustratorice indijskog porijekla. Takozvana "instapjesnikinja", koja je do sada prodala više od 1,5 milijun primjeraka svoje prve zbirke, prepoznala je društvene mreže kao alat kojim može doprijeti do velikog broja mladih žena poput nje same i odlučila pisati kratke stihove o problemima s kojima se susreće veliki broj žena – bol, gubitak partnera, loši odnosi s roditeljima, traume, silovanje, teškoće prihvaćanja sebe same i svog tijela, svoje ženstvenosti i slično.
Gotovo da se tematski može usporediti sa Sylviom Plath i Emily Dickinson. Iako im stilovi pisanja ne mogu biti različitiji (toga moramo biti svjesni i ne se zavaravati da je njihovo pisanje na istoj estetskoj razini), sve su se one usudile pisati o aktualnim problemima s kojima se žena susretala tijekom različitih perioda povijesti, ali s kojima se susreće i danas. Sve one vide granice koje društvo nameće žene i zato njihovi lirski subjekti nastoje to nadići i osnažiti žene u njihovom preuzimanju života u vlastite ruke.
Što je to mlijeko i med?
Dakako, sukladno vremenu u kojem živimo, Rupi odlazi korak dalje od svih i piše o boli, kako onoj fizičkoj, tako i psihičkoj, kao i o predrasudama o ženama, nametnutim stereotipima, silovanju, važnosti pravilnog odgoja djevojčica, gubitku i nasilju iz perspektive žene tamne boje kože.
Kako piše na koricama ove knjige, stihovi "vode čitatelja na putovanje najgorčim trenucima života i u njima pronalazi nešto slatko, jer nešto slatko može se pronaći kamo god pogledali". Otuda i naziv zbirke "Mlijeko i med" kojim autorica evocira uspomene iz djetinjstva i indijske kulture. Naime, uvijek kada bi bila bolesna i osjećala se vrlo loše, majka joj je spremala napitke poput mlijeka prepunog indijskih mirodija i meda od kojih bi joj odmah bilo bolje.
Iako teški životni problemi nemaju tako jednostavno rješenje poput napitka, zbirka stihova kojima nas Rupi Kaur vodi, obraćajući se naizmjence svim ženama i muškarcima, ipak ima svojevrsni učinak izlječenja.
Četiri cjeline kao putokaz kroz život
Zbirka se sastoji od prozno-poetskih zapisa podijeljenih u četiri cjeline praćene autorskim crtežima, a svaka od njih progovara o drugoj vrsti boli, o drugim odnosima i o njihovom liječenju.
U prvoj cjelini naziva "Bol" osvrće se na goruće teme silovanja i traume koje to ostavlja na žrtvi, mahom ženi, a jednako tako propitkuje i odgoj koji dovodi do toga. Šalje snažnu odgojnu poruku svim roditeljima koji smatraju da bi njihove kćeri trebale uvijek biti dame i uvijek šutjeti, čime gube svoj glas i postaju uvjerene da je situacija u kojoj su se našle sasvim uobičajena i prihvatljiva za ženu.
Druga cjelina nazvana "Ljubav" analizira ljubav partnera, ali i ono najvažnije – ljubav žene prema samoj sebi i vlastitom tijelu. Da je odnos koji žena ima sama sa sobom ujedno i najvažniji koji će imati tijekom cijelog života, pokazuje se i u trećoj cjelini zbirke "Slom". Stečeno samopouzdanje pomoći će i tijekom nošenja s emocionalnim problemima, ali i naučiti ženu da pogrešni muškarac nije vrijedan njezinih suza.
U posljednjoj cjelini "Lijek" lirski subjekt prihvaća bol kao dio života, prihvaća samu sebe sa svim svojim manama i vrlinama te ponovno slavi snagu žene i važnost prihvaćanja vlastitog tijela, kao i poštovanja toga od strane partnera. Najvažnije što ističe jest da žena nije nepotpuna ako nije pronašla partnera, kako nam to društvo uporno želi prikazati, što je posebno vidljivo u ovim stihovima: bila si zmaj davno prije / nego što je naišao on i obavijestio te / da možeš letjeti / bit ćeš zmaj / i dugo nakon što on ode.
Snažne metafore u nekoliko redaka
Zbirka je pisana vrlo jednostavnim stilom, lišena pravopisnih i gramatičkih pravila, a iako izostaje i rima zbog korištenja slobodnog stiha, pjesme nimalo ne gube na svojoj ritmičnosti. U svega nekoliko redaka lirski subjekt iznosi nam snažne pjesničke slike koje obiluju stilskim figurama, a upravo to pridonosi melodičnosti pjesme. Metafora i usporedba one su za kojom pjesnikinja najčešće poseže uspoređujući ženu sa snažnim prirodnima silama, umjetnošću i zmajem, a sve to kako bi odbacila plašt stereotipa pod kojim su odgajane djevojčice i žene indijskog porijekla. Propitkuje i nametnute trendove ljepote, ali i uči žene kako prihvatiti svoj menstrualni ciklus zbog kojeg se žene još i danas u nekim dijelovima svijeta tijekom tih nekoliko dana krvarenja smatraju "nečistima".
Međutim, poezija Rupi Kaur nadilazi geografske i rasne podjele i obraća se svim ženama. Njezino žensko pismo prepoznale su žene diljem svijeta, svih dobi, rasa, vjera, nacionalnosti i razine obrazovanja. Rupijine poetske zapise na društvenim mrežama dijele kako bjelkinje sa Zapada, tako i Afroamerikanke i Azijke. Složne su u tome da njezin lirski subjekt uspijeva izraziti ono što sve one osjećaju, ali ne znaju iznijeti riječima. Time je pokazala da žena ženi ne mora biti vuk. U konačnici, bilo da je riječ o životu u afričkom selu ili centru Pariza, sve mi želimo biti cijenjenje, sretne, zadovoljne u vlastitom tijelu i u odnosima koji nas okružuju.
Knjigu možete kupiti u svim knjižarama @Hoću knjigu
#hoćuknjigu
Četiri cjeline kao putokaz kroz život
Zbirka se sastoji od prozno-poetskih zapisa podijeljenih u četiri cjeline praćene autorskim crtežima, a svaka od njih progovara o drugoj vrsti boli, o drugim odnosima i o njihovom liječenju.
U prvoj cjelini naziva "Bol" osvrće se na goruće teme silovanja i traume koje to ostavlja na žrtvi, mahom ženi, a jednako tako propitkuje i odgoj koji dovodi do toga. Šalje snažnu odgojnu poruku svim roditeljima koji smatraju da bi njihove kćeri trebale uvijek biti dame i uvijek šutjeti, čime gube svoj glas i postaju uvjerene da je situacija u kojoj su se našle sasvim uobičajena i prihvatljiva za ženu.
Druga cjelina nazvana "Ljubav" analizira ljubav partnera, ali i ono najvažnije – ljubav žene prema samoj sebi i vlastitom tijelu. Da je odnos koji žena ima sama sa sobom ujedno i najvažniji koji će imati tijekom cijelog života, pokazuje se i u trećoj cjelini zbirke "Slom". Stečeno samopouzdanje pomoći će i tijekom nošenja s emocionalnim problemima, ali i naučiti ženu da pogrešni muškarac nije vrijedan njezinih suza.
U posljednjoj cjelini "Lijek" lirski subjekt prihvaća bol kao dio života, prihvaća samu sebe sa svim svojim manama i vrlinama te ponovno slavi snagu žene i važnost prihvaćanja vlastitog tijela, kao i poštovanja toga od strane partnera. Najvažnije što ističe jest da žena nije nepotpuna ako nije pronašla partnera, kako nam to društvo uporno želi prikazati, što je posebno vidljivo u ovim stihovima: bila si zmaj davno prije / nego što je naišao on i obavijestio te / da možeš letjeti / bit ćeš zmaj / i dugo nakon što on ode.
Snažne metafore u nekoliko redaka
Zbirka je pisana vrlo jednostavnim stilom, lišena pravopisnih i gramatičkih pravila, a iako izostaje i rima zbog korištenja slobodnog stiha, pjesme nimalo ne gube na svojoj ritmičnosti. U svega nekoliko redaka lirski subjekt iznosi nam snažne pjesničke slike koje obiluju stilskim figurama, a upravo to pridonosi melodičnosti pjesme. Metafora i usporedba one su za kojom pjesnikinja najčešće poseže uspoređujući ženu sa snažnim prirodnima silama, umjetnošću i zmajem, a sve to kako bi odbacila plašt stereotipa pod kojim su odgajane djevojčice i žene indijskog porijekla. Propitkuje i nametnute trendove ljepote, ali i uči žene kako prihvatiti svoj menstrualni ciklus zbog kojeg se žene još i danas u nekim dijelovima svijeta tijekom tih nekoliko dana krvarenja smatraju "nečistima".
Međutim, poezija Rupi Kaur nadilazi geografske i rasne podjele i obraća se svim ženama. Njezino žensko pismo prepoznale su žene diljem svijeta, svih dobi, rasa, vjera, nacionalnosti i razine obrazovanja. Rupijine poetske zapise na društvenim mrežama dijele kako bjelkinje sa Zapada, tako i Afroamerikanke i Azijke. Složne su u tome da njezin lirski subjekt uspijeva izraziti ono što sve one osjećaju, ali ne znaju iznijeti riječima. Time je pokazala da žena ženi ne mora biti vuk. U konačnici, bilo da je riječ o životu u afričkom selu ili centru Pariza, sve mi želimo biti cijenjenje, sretne, zadovoljne u vlastitom tijelu i u odnosima koji nas okružuju.
Knjigu možete kupiti u svim knjižarama @Hoću knjigu
#hoćuknjigu
