Košarica
Izbornik

Planine pjevaju – Nguyen Phan Que Mai – nesalomljiva bakina ljubav, nada i čežnja za domom

Planine pjevaju – Nguyen Phan Que Mai – nesalomljiva bakina ljubav, nada i čežnja za domom
Ovo je najbolja knjiga koju sam pročitala u ovoj godini. Roman "Nizozemska kuća" je "pala"  na drugo mjesto. Senzacionalna vijetnamska obiteljska saga, vizualno i osjetilno zapanjujuća priča o jednom nevjerojatnom čvrstom i borbenom narodu, naročito njegovim ženama ispričana je kroz jedinstvene perspektive višegeneracijskih likova. Impresivan povijesni roman napisan ženskom vijetnamskom rukom  nosi snažnu poruku o važnosti hrabrosti, dobrote i vjere za sve ljude na ovoj planeti. Svi znamo da je nemoguće  proći ovim svijetom, a ostati nepovrijeđen. Međutim, u prirodi čovjekove slobode jest izdizanje iznad objekta i subjekta uvrede. Borba nije samo lijek, već i  postupak stvaranja duhovnog imuniteta. Volim u knjigama pročitati da ipak dobro pobjeđuje, da se isplati činiti dobro, da se osjeća olakšanje kad se prašta, da se lakše nadvladava napor truda i rada kad čovjek vjeruje u ostvarenje svojih sposobnosti. A život to svakodnevno  potvrđuje. Djevojčica Hu o ng je odrasla s bakom Dieu Lan u ratom razorenom Hanoju ranih 1970-ih. Oca nema jer je na bojnom polju (rat protiv Amerikanaca), a majka,  Dieu Lanina kćer je  liječnica koja je pošla za svojim mužem u nadi da će ga pronaći. Baka, dok čeka  vijesti o sudbini svojih šestoro djece, pripovijeda unučici  Hu o ng  priču o svojoj obitelji za vrijeme mnogih dugih večeri, priču koja je započela u miru i prosperitetu, ali je postala priča o raseljavanju, bijegu i neizrecivoj patnji tijekom strane okupacije, zemljišne reforme i besmislenog rata. No, žene u njezinoj obitelji snažne su i odlučne u tome da se usprkos teškim sudbinama  izbore za budućnost vrijednu življenja. Još jedna knjiga koja nas podsjeća koliko su žene jake, hrabre i nesalomljive. Saga ove zemljoposjedničke obitelji u Sjevernom Vijetnamu počinje s  Drugim svjetskim ratom i okrutnom japanskom okupacijom kad je ubijena glava ove obitelji (Dieu Lanin otac), nastavila se velikom gladi 1945 koja je odnijela milijune života, i nepravednom agrarnom reformom  iz 1955.  nametnutom od  vijetnamske policije s izvlaštenjem zemljišta i ubijanjem vlasnika – Dieu Laninog supruga, radi raspodjele te obrađene zemlje seljacima. Svatko tko je tada imao neku zemlju bio je proglašen zločincem. Sve te zastrašujuće nepravde i gubitke  baka  Dieu Lan prepričava  svojoj unuci Huong (Guavi), dok ja, čitajući,  nisam prestajala strahovati za živote članova ove velike obitelji, moleći se i suosjećajući s njihovim tragedijama. Nikoga od bakinih šestero djece nije zaobišla teška sudbina. Pogotovo me dojmio bakin bijeg sa sela u kojem je bosa sa šestero male djece od kojih je najmlađi sin bio na prsima, bježala više od 300 kilometara. Na kraju je djecu morala ostaviti na putu obećavši im da će se po njih vratiti. Istovremeno baka  Dieu Lan nikada nije izgubila nadu i vjeru da će se jednoga dana njezina obitelj ponovno okupiti, a da će njezini unuci imati  mirniji i sretniji život. Baka je osoba u koju se treba ugledati. Ova knjiga nas uči da nema lakih života. Samo puno težih nego što su naši. Izdržljivost, ustrajnost, iskupljenje, trijumfi i nevolje ove obitelji izazivaju neprestano divljenje, ali i suze. Zato pripremite maramice. Priča vrvi nevjerojatnim opisima prirode,  zemlje, hrane, ne nedostaje lirskih trenutaka, puna je dobrih citata i narodnih poslovica. Ponovno sam se prisjetila mirisa vijetnamske kuhinje koju obožavam i koju sam svakodnevno uživala prilikom mog boravka u Australiji. Autorica je pjesnikinja na vijetnamskom jeziku, a ovo je njezino prvo djelo napisano originalno na engleskom jeziku i pisala ga je punih sedam godina, nadahnuta iskustvima vlastite obitelji. Radi se o  fikciji iako su glavni povijesni događaji stvarni. Ovaj prekrasan roman koji opisuje  sudbinu  obitelji Tran  i prikaz Vijetnama dugo ću pamtiti. Neki od citata iz knjige: "Sad kad sam putem ostavila četvero djece, bila sam leptir koji je izgubio krila. Um mi je bio otupio od krivnje, ali noge su mogle gurati dalje. Kažnjavala sam se danonoćnim hodanjem."
"Bila sam prosjakinja. Molila sam za malo nade." 
"Shvatila sam da je priroda ta koja nam može pomoći da se spasimo kad god nas ljudi iznevjere." 
Moja je majka govorila "Sreća se krije u nesreći" 
"Hoće li nas duhovi rata ikad ispustiti iz svojega stiska?" 
"Samo ljubavlju možemo otjerati tamu zla s ove zemlje". 
"Proreknite mi budućnost." 
"Nema smisla, znati, dijete moje. Naši izazovi postoje s razlogom. Oni koji mogu prevladati izazove i ostati dobri prema drugima moći će se pridružiti Buddhi u  nirvani. Vi ste jaka žena, Dieu Lan. Trijumfirat ćete nad svime što vas snađe." 
"Toliko oluja poharalo je naš dom, ali obitelj Tran nije se dala." 
"Po  muci se poznaju junaci" 
"Nebesa imaju oči" 
"Ne smiju se kriviti mladi za ono što su radili njihovi preci". 
Prevela: Perina Kulić  

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-11-26 10:43:25