Par iz susjedstva – Shari Lapena

U ovoj godini ovo je već treća knjiga o otmici djeteta koju čitam.  Svaka od njih, nestanak djeteta  obrađuje na svoj način, ali ova me je najviše šokirala. Na početku je, čini nam se, sve jasno. Mladi bračni par Anne i Marco roditelji su šestomjesečne Core,  žive u kući  u nizu i jedne  večeri susjedi, par koji živi u kući do, pozovu ih na čašu vina. Uvjet je da ne dođu s bebom, jer domaćica, seksipilna Cynthia i njen nešto stariji muž Graham (koji tu večer slavi svoj četrdeseti rođendan) ne podnose dječji plač. Kad se vrate kući, njihove šestomjesečne bebe nema u krevetiću. Anne i Marco su tek nekoliko godina u braku . Anne je mlada povjesničarka umjetnosti, a  Marco je mladi poduzetnik koji je pokrenuo vlastitu tvrtku posudivši početni kapital od Anninih roditelja. Anne je prije šest mjeseci rodila preslatku kćerkicu Coru, no ima postoprođajunu depresiju, „baby blues“ s čim se teško nosi i ona sama i njezin Marco. Anne nema volje nizašto, osjeća se debelo i neaktraktivno, nedostaje joj posao u njenoj umjetničkoj galeriji koji jako voli. Istovremeno  je stalna pacijentica jedne ugledne psihijatrice i redovno uzima antidepresive. Brak je u krizi. Mladi su, nemaju životnog iskustva i teško im je, iako na van izgleda da je sve idealno. Kod susjeda na večeri Anne primjeti da Marco očijuka sa Cynthiom koja je to jedva dočekala. Anne i Marco se izmjenjuju u kontroliranju bebe Core. Osim što osluškuju baby-alarm,  svakih pola sata jedan od njih ide provjeriti Coru. Kada se Anne vrati sa zadnjeg posjeta kad je bebu i nahranila, vidi da je Marco u Cynthinom krilu  na terasi uvjeren da ga Anne ne vidi. I Graham se pravi da ništa ne vidi. Pola sata iza ponoći, Anne je već poprilično nemirna i odluči se vratiti kući, svojoj bebi. Kada dođu do kuće primijete da su ulazna vrata lagano odškrinuta. Bebin krevetić je prazan. Anne je izbezumljena. Tko je mogao uzeti njenu bebu i bebinu dekicu? Nastaje panika i Anne u bijesu razbija ogledalo u kupaonici. Ima ogromnu grižnju savjesti. Koji normalan roditelj ostavlja tako malu bebu samu? Što će reći susjedi, roditelji i poznati? Zovu policiju i počinje Annina i Marcova najgora noćna mora. Kako je netko nepoznati ušao u njihovu kuću i bez da je itko vidio,  iznio njihovu djevojčicu? Zašto su stražnji izlaz na garažu i vrt bili otvoreni,  zašto je žarulja svjetiljke koja osvjetljuje stražnji ulaz bila odvrnuta? Tko je mogao ukrasti malu nedužnu bebu i zašto? Je li ipak netko nešto vidio ili snimio? Policija sve tragove uzima jako ozbiljno i počinje istraga. Najveći sumnjivci su upravo roditelji. Anne osim od postporođajne depresije pati i od neobjašnjivih napadaja agresije nakon kojih se ne sjeća ničega.  Zastrašujuće!!! Ovo je psihološki triler koji ima sve potrebne  i poželjne elemente istog – rekli bismo da je napisan by the book. Napet je, popraćen konkretnim psihičkim problemima glavnih aktera, konstantno se događaju nagli preokreti, svatko u romanu ima određeni motiv i idealan je sumnjivac, a nijedan lik vam nije posebno simpatičan. Policijski inspektor (kojeg površno upoznajemo) već od samog početka zna tko je krivac, ali to nam ne otkriva nego želi da do kraja posložimo sve kockice. Jer , jasna stvar, bez dokaza ne smije izlijetati pred rudo. Kroz cijeli roman pratimo bračni par, njihove strahove, diskusije i dileme. Ulazimo u njih i proživljavamo neke situacije vrlo intimno.  A kako je riječ o otmici malene, bespomoćne bebe, autorica se poigrava našom empatijom. I to vrlo vješto. Ovaj triler ima elemente i atmosferu kultnog psihotrilera „Nestala“, kao i elemente „Djevojke u vlaku“. Ne možete ga ispustiti iz ruku i zaista vas navodi na krive tragove. Najveći šok vas očekuje na samom kraju. Zato nikako ne čitajte od kraja.   Ovo je prvi roman Shari Lapene koja živi u Torontu i piše novi triler. Shari je nekada bila odvjetnica i profesorica engleskog jezika. Sada se odlučila posvetiti pisanju napetica, koje „vrište“ za filmskom obradom. Voljela bih ovu priču gledati na velikom platnu.