Otišao je moj najdraži pisac!

Jučer 17.4. napustio nas je velikan svjetske književnosti, nobelovac  i moj najdraži pisac Gabriel Garcia Marquez. Prva uspješna knjiga bila mu je Pukovniku nema tko da piše, objavljena 1961, godine kada sam se ja rodila,  a slijedio je Pogreb velike mame godinu dana kasnije. Za meni najdražu njegovu knjigu "Sto godina samoće" pričao je kako mu se, dok je prilazio Acapulcu, dogodilo svojevrsno otkrivenje i ni sam nije znao zašto, ali je znao da treba napisati tu knjigu. Doživljaj je bio tako cjelovit da je na tom mjestu mogao izdiktirati prvo poglavlje, od riječi do riječi. To govori da je bio poseban čovjek i da je s razlogom došao na ovaj svijet i među nas ljude. Došao je s točno određenom misijom. Knjiga Sto godina samoće (Cien años de soledad) prodana je u više od 50 milijuna primjeraka i osvojila mnogobrojne nagrade, te iznjedrila cijelu školu "magičnog realizma" iako Marquez taj naziv nije priznavao. Ja samo znam da sam od te knjige bila omađijana. Njegova sestra Aida (83) za jednu televizijsku kuću je rekla: „Bili smo spremni na sve. Svi bismo mi željeli da budemo besmrtni... Mnogima je pomisao da njega više nema nemoguća, ali to je ipak Božija volja. Za mene će Gabrijel Garcia Marquez zauvijek ostati besmrtan, a njegov roman "Sto godina samoće" moj najdraži i najotkačeniji roman ikada.