Ona prije mene – JP Delaney

Koja genijalna knjiga. Ova sexy i elegantna „napetica“ držala me je budnom do kasno u noć. Nisam je mogla ispustiti iz ruku. Takve volimo, zar ne? Istovremeno su me živcirale i Emma i Jane, junakinje oko kojih se sve vrti. Obje su mlade, lijepe, vitke, ranjene, gladne ljubavi i pažnje i sliče kao jaje jajetu. Obje žele nove početke i traže idealnu novu „gajbu“ za stanovanje za što manje novaca. Obje pristaju  živjeti u savršeno projektiranoj i sagrađenoj kući na adresi Folgate br. 1, koja više sliči na utvrdu nego li na kuću (susjedi je i zovu „Führerov bunker), a koju je projektirao i sagradio poznati, ali opsesivno kompulzivni tehnoarhitekt Edward Monkford. Emma je iznajmila kuću puno prije Jane, ali iz nje nije izašla živa. Nismo sigurni što se dogodilo s Jane sve do samog kraja knjige iako se čini da se stvari frapantno ponavalju i kopiraju. Kuća je sagrađena po principu minimalističke estetike i ostavlja bez daha. Sve radi na načelu ultrazvučnih senzora pokreta. Uvjeti za  najam su vrlo restriktivni i uključuju popis stvari koje se smiju i koje se ne smiju raditi. Ne smije se ništa preuređivati ni dodavati,  nema sagova, nema slika, ukrasa, lončanica. Nema ni knjiga. Nema osobnih stvari. Ukupno je određeno oko dvije stotine opsesivnih odredbi koje uvjetuju savršenu urednost s time da najviše problema izaziva upravo posljednja među njima – a to je da sam arhitekt i vlasnik ima pravo veta. Zapravo, on daje „zeleno svjetlo“ novome stanaru. I Emma i Jane dobivaju „zeleno svjetlo“ i saznaju unemiravajući podatak. U vrtu kuće je grobnica arhitektove žene i sina koji su umrli na tajnovit način. Je li riječ e o mirnom i spokojnom utočištu ili o klaustrofobičnom zlosutnom skrovištu na kraju će morati okriti same stanarke. Biste li vi živjeli u savršenoj kući u kojoj već godinama na tajanstven način umiru stanari? Poglavlja se izmjenjuju po principu „prije“ i „sada“ pa nam o događajima u prošlosti pripovjeda Emma, a drugo priča Jane i događa se sada. To romanu daje posebnu draž i neizvjesnost. Na neki način kroz Emmino iskustvo naslućujemo što bi se moglo dogoditi Jane. A ono što vidimo je da im se događaju frapantno iste situacije. Istu priču ne možeš ispričati dva puta i onda očekivati drugačiji završetak. Ili ipak možeš? Jane ubrzo počinje istraživati tko je bila Emma, kako je izgledala, kakva je bila i kakav je život vodila. Dolazi do šokantnih saznanja o njenom ljubavnom i seksualnom životu, o njenom bivšem dečku. Nije joj jasno je li Emma žrtva ili manipulatorica? Time izaziva arhitektovu nervozu i nemir. Skriva li arhitekt neku mračnu tajnu? On je hladan, klinički perfekcionist koji je istovremeno šarmanatan i tajanstven i na to su „pale“ i Emma i Jane. Ovo je roman o psihopatima, sociopatima, manipulatorima, lažljivicama,  opsesivno kompulzivnim likovima koji su tu, svugdje oko nas, a možda i u nama. Preokreti su neočekivani i do samog kraja ne naslućujete kako će Janeina priča završiti. Jedno je sigurno – šokirat će vas.  Mene svakako je. JP Delaneyu ovo je prvi psihološki triler. Riječ je o pseudonimu spisatelja koji je već objavljivao bestselere pod drugim imenima. Prava za knjigu kupljena su u 35 zemalja. Vjeruje se da je iza pseudonima zapravo Tony Strong, rođen u Ugandi 1962., koji od šeste godine živi u Engleskoj i koji je radio kao copywriter za mnoge TV reklame (i kampanje za American Express), te objavio napete krimiće „Otrovno drvo“, „Smrtonosna jama“, „Mamac“ te „Tell me Lies“ po kojoj je snimljena serija „Lie To Me“, ali nema veze s onom u kojoj glumi Tim Roth. Objavljivao je i pod imenom Anthony Capella. Filmsku verziju režirat će Oscarom nagrađeni redatelj Ron Howard. Jedva čekam film i zamišljam savršenu kuću u Folgate street 1. u Londonu. Knjigu možete kupiti preko:https://goo.gl/fhW4hw