Ogledala – Lea Brezar – život je niz izbora

U jednom dahu sam pročitala ovu vrlo poučnu i inspirativnu knjigu domaće autorice Lee Brezar koja i ovaj puta kroz knjigu želi čitateljima poslati važne poruke jer, imamo li samopoštovanje, ispravnost, vjeru i čistoću duha tad možemo prihvatiti fenomen života tako da on radi za, a ne protiv nas. Tko su likovi Leinog novog romana i zašto misle da ne mogu ništa promijeniti u svojim životima? Ljudi koje svi poznajemo i lako se identificiramo,  su jedan bračni par, Dina i Nikola, zatim nevidljiva, a zapravo emotivno i tjelesno zlostavljana Anita. Tu je i osamljena i emotivno zapuštena Veronika i dobrodušna Biljana – svi će vas upozoriti koliko često mi, kao ljudi, ne želimo prihvatiti lekcije ili mislimo da ništa ne možemo učiniti od svojih života smatrajući da nam ih je skrojila sudbina. Odumiranje je opasno stanje življenja u svakodnevnoj kolotečini života, a da toga nismo ni svjesni. Odumiranje ne treba uvijek biti dramatično, glasno ili uz gubitak svega. Najčešće je to spor i bolan proces, a vrlo često ljudi misle kako to tako treba biti u životu. Odlaganje i okretanje od problema neće ništa promijeniti. Život je niz pouka koje se na nas ispaljuju iz neposredne blizine. No ako ih ne usvojimo dok su tihe, pouke postaju glasnije. Životni darovi dolaze pomno umotani u teškoće i zahtjeve. Mi sami moramo „odmotati paket“ da bismo primili mudrost i nagrade koje se u njemu skrivaju. Lea nas i ovaj puta kroz ove četiri  priče u kojima se provlače likovi koji su povezani nevidljivom tankom niti upozorava da nitko od nas nije žrtva okolnosti već da svi imamo mogućnost izbora. Lein stil pisanja je jednostavan i privlačan. Sviđa mi se kako je podijelila knjigu na četiri cjeline od kojih svaka nosi svoju pouku: Moje ime je Krojač – ne možeš razumjeti dok ne osjetiš na svojoj koži, Moje ime je Krivnja, slomit ću te – trebaš naučiti kako je nekad zaista bolje pustiti Moje ime je Slobodna – sve što se događa, događa se samo sada iako i dalje zapinjemo za prošla iskustva, za prošle nade koje su u međuvremenu postala očekivanja koja često zadaju bol. Zato ne drži se prošlosti već budi slobodan Moje ime je Ledena – guraš, odbacuješ, kritiziraš i ne razumiješ nikoga, a ni sebe. Jednog dana moraš krenuti dalje.   I za kraj ovog osvrta lijepi stihovi jedne pjesme naziva: „Bez kraja“: Neka svatko ispuni svoju sudbinu, izabere svoj put, prepozna svoje bunare, zalijeva svoje bilje, i ako shvati da je pogriješio put, neka razori ono što je učinio i iznova sagradi kuću.“