Oda godinama - Lea Brezar

U svojoj zbirci pjesama „Oda godinama“ autorica nas kroz svoju poeziju vodi od Ljubavi do Susreta. Ja, kome je ovo prva preporuka poezije pjesama, pokušati ću voditi vas kroz one njene stihove koji su zaplesavši valcer sa mojom dušom postali jedno. „Oprosti mi što sam luda bila, Oprosti mi što sam jasne riječi Skrivala u sebi dok sam snila, U tišini koja glasno ječi.“ Oprosti mi (Buđenje) „Pa nas pomalo sa šokerom, Opališ u pola dana. Mjesto da pokupiš zavoje, I zavidaš tih tisuću rana.“ Ima nečega u gore navedenim stihovima što ovu zbirku čini savršenim albumom osjećanja koja su, ma koliko suprotstavljena bila, ipak dio našeg unutarnjeg kompasa. Iz autoričinog rada izviruje utisak da je ljubav sav njen život ili još važnije – da uspijeva pronaći ljubav u svemu što njen život jeste. „O! Kako su dani glupi i sivi Dok ne sretoh tebe. Buđenja mi nema...“ Ljubav Anđela imam, sigurno to je I tek sam od jučer svjesna ko je.“ Slaviši Ljubav unutar ovih stranica nije apstraktan pojam. Stičemo utisak da ona postoji sve dok se ogleda u nekome za kim nam osmijeh brže pobjegne iz srca, ostavljajući vrata nade odškrinutima. Ne ludi. Ne dozvoli strahu Da s tobom daleko ode, Raširi ta krila svoja, Preleti iznad te vode... Nad ocean što uvijek te vuče Brzo u vrtloge svoje, Ne daj mu, poleti samo. Sve pred tobom je tvoje. Prepusti se Ja plivam olujom ko najbolji brod, zažmirim i veslam kroz nebeski svod. Kušnje Al nećemo o tebi, spoznaja je moja snaga što me nosi da lakše budem svoja i da se nikad više ne bojim tih riječi: Opraštam si greške... Teško je to reći. Nemoć Oprostite sebi greške i svaki sljedeći put učiniti ćete dobro dijelo – poznavati i voljeti sebe. Upravo to vam želi Lea Brezar. Za Čitaj knjigu Ismar Krdžalić