Napuklina - Ragnar Jonasson – islandska inačica Agathe Christie oduševljava

Sad već odgovorno tvrdim da je Ragnar Jonasson reinkarnacija Agathe Christie i da je nakon čitanja ovog trećeg njegovog romana postao moj  omiljeni pisac krimića. Volim kako svaki put vješto sastavlja i plete višeslojnu priču punu tajni. I ovaj  puta nas vodi na Island, u tu mračnu i hladnu otočku atmosferu. S "Napuklinom" nas uvlači u jednu zapanjujuću i složenu misteriju koju rješava karizmatični, ali ponekad i nestabilni inspektor Ari Thor. U međuvremenu ga doživljavam kao dobrog prijatelja s kojim bih voljela pričati i zajedno otkrivati misterije na Islandu. Kao mala sam naime htjela postati kriminalistica i otkrivati ubojstva. Jonasson zna povezati prošlost i sadašnjost te čitatelja vraća u 1955. godinu kada su dva mlada para preselila na izoliran i osamljen fjord Hedinsfjordur kako bi tamo stvorili nove prilike za preživljavanje. Uvjeti života bili su teški, a boravak u totalnoj izolaciji  bio je nepredvidljiv i depresivan. Dvije žene su zapravo bile sestre. Njihov boravak se naglo završava kada jedna od sestri umire pod nerazjašnjenim okolnostima. Svi tvrde da si je oduzela život i istraga se ubrzo zatvara. No, pedeset godina kasnije,  iskrsnut će jedna stara fotografija koja dokazuje da te dvije obitelji ipak nisu bile same na fjordu. Heddin, sin preživjele sestre želi saznati tko je tajanstveni mladić na slici, koji ga kao malenog drži u naručju. Istovremeno se u sadašnjosti, u obližnjem Siglufjjorduru, pojavljuje smrtonosna zarazna bolest i usprkos karanteni mladi policajac Ari Thor je zainteresiran za slučaj davne tajanstvene ženine smrti. U istrazi mu kao i uvijek pomaže hiperaktivna i bistra istraživačka novinarka Isrun koja i sama proživljava obiteljsku dramu svojih roditelja. Ona je odgovorna novinarka, ali zna biti neumoljiva kad naiđe na sočnu priču. Istovremeno istražuje još jedan mračniji slučaj. Kako jedna nevolja nikad ne dolazi sama, događa se i otmica djeteta i sve postaje još kompliciranije. Život je rijetko jednostavan, pogotovo u gradu u kojem nitko ne želi znati istinu i gdje su tajne zapravo način života. U Jónassonovom svijetu koji ne prašta, prijestupi i zločini nikad ne zastarijevaju i neumorno se progone ljudi koji vjeruju da su pobjegli od pravde. U početku smo suočeni s puno likova  i malo je komplicirano sve njih držati u fokusu i razumjeti tko s kim i zašto. Međutim, postupno se pojavljuju poveznice  i počinjemo shvaćati da su naizgled nepovezani incidenti itekako  uzročno posljedični. "Napuklina" je itekako prikladan naslov ove priče jer se odnosi na raskinute veze, pohabane moralne vrijednosti, pukotine koje se pojavljuju u osobi, obitelji ili društvu zbog postupaka potaknutih pohlepom, gladi za moći, arogancijom i neuspjehom da se preuzme odgovornost za vlastita  djela. Savršeni pripovjedač Ragnar Jónasson još jednom dokazuje da je majstor islandskog noira.