Molim te pazi na mamu – Kyung Sook Shin – nostalgičan roman o majčinskoj ljubavi

Ova knjiga me privukla na prvu zbog svoje prekrasne naslovnice, ali i zbog teme. Divna je ovo priča o obitelji, osjećajima, generacijama i problemima u braku. Kyung Sook Shin je uspješna i poznata autorica u Koreji, a ovom je knjigom sasvim zasluženo postigla i svoj međunarodni uspjeh. Razlog je jednostavan -  tema je univerzalna iako je smještena u istočnjačku obitelj, a lijepo je saznati da ta se njihova kultura u ovom slučaju nimalo ne razlikuje od naše, zapadne. Koliko kao odrasli brinemo o roditeljima, koliko malo vremena imamo za njih i koliko smo ih spremni razumjeti kad su stari, spori i zaboravljivi? Jaz generacija je univerzalna pojava. Azijatski roditelji inače svojoj djeci žele najbolje i to čine drugačije nego Zapad. U Koreji smatraju da je djecu najbolje zaštititi pripremi li ih se za budućnost i naoruža ih vještinama, snažnim radnim navikama i samopouzdanjem. Tako je i bilo i u obitelji Park So-nyo koja je rođena 24. srpnja 1938. Kad god bi došla posjetiti svoje petero sada već odrasle djece u Seoul majka bi pucala od ponosa na svoja tri sina i dvije kćeri. Uža obitelj je ukupno brojala 28 članova. So-nyo  je svojoj petero djece dala život u 'modernom' svijetu: najstarija kći postala je međunarodno poznata spisateljica, druga  ljekarnica koja je nekoliko godina živjela sa svojom obitelji u Americi, a i sinovi su bili uspješni i radišni. Zanimljiv je taj odnos rodoslovnih rituala s jedne, i tehničkog napretka s druge strane. Majka So-nyo bi redovno osim obaveznog svježeg kimchija pripremala sok od šljiva ili divljih jagoda, sok od luka te sok od bundeve sa sladićem. Mamina je kuća vječno sličila na tvornicu hrane jer je cijelu godinu pripremala umake i miso, čistila rižu i proizvodila hranu za cijelu obitelj. Kako su djeca počela sve rjeđe odlaziti u Chongup – selo gdje su živjeli roditelji i gdje su oni svi zajedno nekad odrastali, proslava rođendana nje i njezinog muža trebala se održati u Seoulu. Kad su njih dvoje pokušali ući u prepunu podzemnu željeznicu, majka se gubi u gomili i nestaje bez traga. Potraga traje tjednima i mjesecima i iz dana u dan postaje sve beznadnija. I  djeca i muž prvi put postaju svjesni što je ta žena za sve njih značila i, prije svega, tko je ona zapravo. Počinje  potraga. Štampaju letke s maminom slikom koje dijele po gradu. Djeca provjeravaju sve moguće tragove. Majka je viđena na više mjesta, ali joj se svugdje gubi trag. Članovi obitelji traže je iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Dok je traže oni se - sjećaju. Poznato postaje neprimjetno.  Nepoznato je iznenada primjetno. Svi prolaze kroz kajanje i bol. Počinje putovanje u vlastitu prošlost koje budi želju da se učini ovo ili ono drugačije. Priču pratimo iz četiri perspektive: iz perspektive kćeri koja je spisateljica, najstarijeg sina, muža, ali i same So-nyo. Usput razotkrivamo složenost međuljudskih veza i upoznajemo ženu koja je čitavo svoje postojanje, bez obzira na skrivene želje i čežnje, posvetila samo djeci i mužu. Na taj duboko dirljiv način dobivamo uvid u život jedne jednostavne, ali vrlo snažne i marljive žene koja je cijeli život bila nepismena, kojoj je otac umro kad je imala tri godine, koja nije imala priliku obrazovati se, ali je ipak uspjela svo petero djece postaviti na noge. Ovo nije samo priča o odnosu majke i djece već i odnosu muža i žene. So-nyo je godinama bila nevidljiva svom mužu za kojeg se rano udala. Nije imala izbora. Zbog kompatibilnosti horoskopa i obećavajuće natalne karte, muškarac koji je postao njezinim mužem nametnut joj je kao jedina mogućnost. On nije  previše mario za nju i njezino postojanje je uzimao  zdravo za gotovo. Nažalost, i dan danas je u mnogim brakovima tako. Ovo je knjiga o teškoći života, o snazi žene, o jazu generacija i nabijena je emocijama. Dajem joj čistu peticu a vama toplu preporuku da je pročitate. "Ne znam tko sam ja tebi bila, ali ti si meni bio cjeloživotni prijatelj. Tko je mogao znati da ćemo prijateljevati sve ove godine." "Život je ponekad neobično krhak, ali neki životi zastrašujuće su snažni." "Bio si moja tajna. Bio si prisutan u mom životu, iako tvoju prisutnost nije naslućivao nitko tko me je poznavao." "Koliko je nepravedno da je sve žrtvovala za nas, a nju nitko nije razumio." "Možda mama nije mogla reći da je boli jer su očeve bolesti bile na prvom mjestu. Brinula je o svima u obitelji, pa nije smjela biti bolesna." "Tek nakon mamina nestanka shvatila si da su u tebi beskonačne zalihe njezinih priča." Prevela: Mirna Čubranić