Moja sestra, serijski ubojica – crnohumorna obiteljska drama u kojoj ubojstvo nije tako jezivo

Ne sjećam se kad sam pročitala ovako osebujnu i bizarnu priču o dvije sestre, žrtve obiteljskog nasilja, a ispričanu na tako zabavan i crnohumoran način. Knjiga odmah upada u oči i zbog sjajne naslovnice. Tko s obzirom na naslov očekuje triler bit će neugodno iznenađen jer ovaj roman to svakako - nije. Nema početne napetosti jer odmah znamo tko je ubojica. Neobično je i  da je serijski ubojica žena. Takvu knjigu još nisam čitala. Autorica posjeduje zaista osebujan talent za pisanje kratkih rečenica i za redanje kratkih poglavlja s puno šarma, napetosti i posebne dinamike. Osvaja na prvu. Ovo je ona vrsta knjiga koju kad je počnete čitati, ne možete ispustiti iz ruku. Ima onaj potrebni faktor X. Volim čitati knjige u kojima ne prestaje to neko čuđenje i oduševljenje.  Oyinkan Braithwaite  zna s malo riječi reći  tako puno toga.  Ali, nije to sve jer je ovo i vrlo zanimljiv roman na psihološkoj razini. Dvije sestre koje žive u Nigeriji, starija Korede i mlađa Ayoola, nisu mogle biti različitije. Korede je medicinska sestra, marljiva, energična, ali neupadljiva i zna sve trikove kako klinički očistiti mjesto zločina.  Mlađa je sestra prelijepa i zavodljiva Ayoola, instagram influencerica,    serijski ubojica koja dobiva svakog muškarca kojeg poželi, ali čim ga se zasiti – ubija ga. Njezina verzija priče uvijek je samoobrana. Nakon toga zove stariju Korede da počisti nastali krvavi nered. Korede to teško podnosi, ali nema izbora. Vjeruje li joj? Stvari se zakompliciraju kad se Ayoola pojavi u bolnici u kojoj Korede radi i zavede doktora u kojeg je njezina starija sestra  potajno zaljubljena. Koliko je zapravo opasna Ayoola? Je li simpatični liječnik sljedeća Ayoolina žrtva? U meni je najviše emocija potakla činjenica da se u ovoj knjizi na jedinstven način progovara o tako učestalom obiteljskom nasilju i odnosima unutar obitelji kad ih poremeti nasilni otac ili ravnodušna majka. Kako to sve utječe na djecu, njihovo odrastanje, formiranje u odrasle ljude i koje traume kasnije obilježavaju njihove živote. Vidimo to i u ovom romanu. Jesu li ta djeca, kasnije žrtve svih doživljenih traumi ili se mogu izvući iz tih kovitlaca nasilja? To se pita i Korede. Ja nemam sestru i s te strane ne mogu komparirati njihov odnos, ali ovdje je prikazan zanimljiv doživljaj sestrinstva. Ukratko, ovo je smiješno, iskreno i precizno napisano djelo u kojem saznajemo  kako dvije Nigerijke iz Lagosa  ovladavaju svim tim ubojitim situacijama. Uzbuđenja ne nedostaje, a knjiga  osim svega navedenog  iznenađuje neočekivanim završetkom.  Iz ovog romana možemo puno  naučiti o modernom nigerijskom društvu što mi se jako svidjelo. Nadam se će Oyinkan Braithwaite objaviti još mnogo romana. Za ovaj je zasluženo dobila nagradu LA Timesa za najbolji krimić/triler te je ušla u uži izbor za nekoliko nagrada pa tako i Bookera. Otkupljena su i prava za film.