Moja priča – Michelle Obama – impresivna priča jake i dostojanstvene američke žene

Obožavam autobiografije a ova me je potpuno oduševila. Jer Michelle je jedna od najuvjerljivijih i najimpresivnijih žena danas. Kao prva afroamerička Prva dama Amerike, bila je ključna u stvaranju najotvorenije i najgostoljubivije Bijele kuće ikada. Za vrijeme dvostrukog mandata svog muža Baracka Obame postala je energična zagovornica prava žena i djevojaka širom svijeta, osvještavajući i promovirajući prijeko potrebnu društvenu promjenu prema zdravijem i aktivnijem životu. Pokazala se i kao odlučna o prizemljena majka dviju kćeri koje je nastojala odgojiti i educirati na što je više moguće "normalan" i "civilan" način iako je to u Bijeloj teško ostvarivo. Osim što su njene djevojčice stalno bile pod paskom tajnih službi, bile su i pod konstantnom opsadom medija što za mlade djevojke nije malen i bezazlen izazov. Nije lako  zamisliti kako je to odrastati kada ti je tata predsjednik jedne od najmoćnijih svjetskih zemalja i kako u toj situaciji nije jednostavno stjecati prijatelje i znati razlučiti tko ti je pravi prijatelj a tko to čini zbog prestiža i povlastica. 

S tim su se problemom sretale i prijašnje Prve dame, pa je i mala Clintonova imala normalan život, no neke su "prve kćeri" zastranile. Važno je reći i da se Prve dame uvijek zalažu za neku njima važnu stvar, neke su uspješne poput Rooseveltove, neke nisu ostavile bog zna kakav trag. Michelle je. 

U ovoj knjizi prvi puta priča svoju stranu priče. Jer, bilo je svakakvih priča, tračeva, osuda i predrasuda. Na žalost, svijet još uvijek ne prihvaća crnu rasu onako kako bi trebalo. Tolerancija i dalje izostaje. Još uvijek su "crnci" ljudi nižeg ranga i reda. Tužno, ali je tako. Priča se odvija kronološki. Michelle Robinson rođena je u Chicagu u skromnoj radničkoj obitelji u kojoj je bilo malo novaca i mogućnosti, ali puno ljubavi, podrške i razumijevanja. Otac je radio kao fizički radnik  u državnoj firmi koja se brinula o otpadnim vodama. Iako je bolovao od multiple skleroze nije niti jedan dan izostao s posla. Majka je bila domaćica kako bi se što bolje i savjesnije brinula o Michelle i starijem bratu Craigu koji je bio odličan košarkaš i student. I Michelle i Craig su znali da ih iz bijede i tog okruženja može jedino izvući obrazovanje i zahvaljujući velikoj marljivosti i upornosti upisali su prestižne univerzitete i školovali se na najvišem mogućem nivou. U svojim poslovima su također daleko dogurali. Isključivo svojim upornim radom i odricanjem.  Michelle je tako završila pravni fakultet i u jednoj velikoj odvjetničkoj kući upoznala Baracka kao pripravnika. 

Kroz svaki redak ove zanimljive i napete životne priče koju sam pročitala u jednom dahu spoznajemo koliko je Michelle jedna zaista skromna i obična osoba koja se,  iako se zatekla na neobičnom mjestu, nije nikada  gurala u prvi plan. U Bijeloj kući je bila prva dama u punom smislu te riječi, iako nije bila takvog pedigrea. Ne zaboravimo da  je ona  pra pra praunuka crnog roba po imenu Jim Robinson kojemu se ne zna grob. Dokazala je da je moguće nadići nevidljivost i ostvarila američki san. Njen muž Barack Obama je pobjedom na izborima s njom i njihove dvije kćeri ušao u Bijelu kuću kao 44. predsjednička obitelj a 11. koja je odradila dva mandata. Za sada jedina crnačka obitelj. Nemilosrdno poštena i puna duhovitosti, Michelle otvoreno piše o velikim uspjesima kao i o gorkim razočaranjima, kako privatnim tako i javnim. Knjiga vrlo duhovito opisuje njena  nastojanja da se suoči s izazovima uloge prve dame i njezinim susretom s kraljicom Elizabeth, s kojom je razgovarala, pri tome je i spontano zagrlila i ustvrdila da su njih dvije ipak samo žene s preuskim cipelama. U jednom dijelu kritički se osvrće i na sadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa koji je vrlo često iskazivao otvorenu mržnju prema predsjedniku Obami. Ova knjiga je više od autobiografije. Sadrži neobično intimne uspomene žene sa srcem i suštinom, čija nam priča govori koliko je važno slijediti svoju vlastitu intuiciju. Sviđa mi se što Michelle otvoreno govori i o osobnim tragedijama kao što je pobačaj i kako su njezine dvije kćeri rođene umjetnom oplodnjom.

Najvažnija poruka lijepe i pametne Michelle je ta da jedino obrazovanje može biti i treba biti glavno sredstvo promjene. A ona je moguća. Obitelj Obama je to stostruko pokazala!