Moja borba II dio - Karl Ove Knausgaard

Izdavač: OceanMore prevela: Anja Majnarić Karl Ove niti je osvojio Mount Everest, niti je sam živio u špilji 12 godina, nije milijunaš, nije povezao svijet, niti je veliki izumitelj, ali priča o njegovoj svakodnevnici osvojila je svijet. Da dobro ste pročitali. Karl nam na 3500 stranica u svojih šest knjiga piše o svojoj svakodnevnici, sa svim obvezama i svojom rutinom. Svakodnevnica je nešto što on trpi, ali i nešto čemu se veseli. Ne daje mu smisao života i ne raduje ga. Kontroverzno zar ne? Karl je stalno u potrazi za smislom života i svijeta. O tome se radi u njegovoj autobiografskoj trakavici. Kojom iskrenošću i brzinom Karl ogoljuje svoj život toliko brzo čitatelj „trči“ u ovom čitateljskom maratonu i - ne može stati. Knausgard i u ovom dijelu nudi zadivljujući stil pisanja i opis vlasitog  života uz ljubavnu priču koja je toliko stvarna da očarava. U prvoj knjizi “Moje borbe” pratimo autorove mučne tinejdžerske godine provedene kod oca u Kristiansandu. Otac, koji nikad nije zadovoljan svojim sinom, guši ga svojom hladnoćom i vrlo brzo se od mučaljivog oca pretvara u napornog alkoholičara. Ali, o prvoj knjizi sam već pisala i iako je prošlo neko vrijeme (i mnogo pročitanih knjiga), i dalje sam njome oduševljena. Jedna je od najboljih knjiga koje sam pročitala. Želim da je i vi pročitate. Iako se dijelovi Knausgaardove autobiografije ne moraju čitati po redu, to bi bilo poželjno. Nestrpljivo  sam čekala  nastavak ove hipnotizirajuće osobne priče  i potvrdila se ona da - tko čeka, dočeka. U svojoj drugoj knjizi Karl nam govori  o različitim vrstama vlastite ljubavi: ljubavi prema djeci, ženi, prijateljima, literaturi. Riječ je o svijetlim, ali i tamnim stranama ljubavi pa tako i vlastitim tamnim stranama. Njih ima mnogo više nego li onih svijetlih. Knjiga vrvi sukobima, konfliktima, agresijama i graničnim ponašanjem. Istovremeno knjiga vrvi nježnostima, ljubavima, strpljivošću. Malo tko bi imao hrabrosti to tako otvoreno priznati cijelom svijetu. Upoznavši Lindu fatalno se u nju zaljubljuje i s njom zasniva obitelj. U nekoliko godina imaju troje djece (Vanju, Heidi i Johna)  i oboje su zatečeni novim izazovima i obvezama obiteljskog života. Osobito me je dirnuo opis porođaja njegove djece kao i ljubav prema punici Ingrid – majci njegove supruge Linde. Između čitatelja i Knausgaarda trenutno se stvara snažna intimnost. Ponekad mi je kao čitateljici bilo čak i  neugodno stalno zavirivati u njegovu spavaću sobu, u kuhinju, u njegovu svakodnevnicu i najdublju initimu. Karl je rijetko simpatičan, često je nervozan, hladan i usamljen. Ali upravo to mu daje neku čarobnu silu i zarobljava vas svojim stilom i iskrenošću. Što ostaje od svih romantika i strasti kad se surova dnevna rutina uvuče  u živote dviju modernih mladih osoba koje su pod pritiskom vlastitog  samoostvarenja i to još s hrpom male djece? Očekivanja i stvarnost se sudaraju. Dnevna borba za slobodu i sreću pretvara se u neriješive sukobe. I Karl i njegova supruga Linda nastoje vlastiti identitet obraniti svim sredstvima, a  ljubav se uvijek iznova nastoji pronaći. Karl Ove nas razoružava svojom iskrenošću i odanošću. Radikalan portret oca iz  prve knjige koja se još naziva i  "Smrt" prerasta u  „Ljubav“ u drugoj knjizi,   uz beskompromisnu potragu za bliskošću i nježnošću koju nikada kao dječak nije doživio. Na taj način kao da pokušava složiti „puzzle svog  života“.  Svi to činimo zar ne? Samo ne priznajemo. Osim ljubavi prema djeci, prijateljima i ženi Karl vrlo jasno izražava i ljubav prema Švedskoj i Stockholmu, gradu u kojem živi i radi nakon što je napustio Bergen (u Norveškoj) i prvu suprugu Tonju. U glavni grad Švedske dolazi sa 101. kilom i bez ikakve nadu u bilo što. Sve što želi je ponovno biti sretan.  Zaključuje da je  Stockholm lijep, ali hladan kao led. Ne samo po temperaturama nego i po sklapanju veza i prijateljstava.  Iako brzo gubi kile, ne gubi nadu. Što me je još oduševilo u ovoj iskrenoj knjizi, a po čemu sam vrlo sličnih stavova kao i Karl je ovo: Karl čezne za nečim drugim i ne podnosi pseudoljude, pseudomjesta, pseudodogađaje a najmanje pseudokonflikte. Voli svoju djecu no apatija i dosada su puno veće i jače. Karl je potpuno ravnodušan prema vrijednosti novca. Ne oklijeva razbacivati se njime kada ga ima, ali mu ne nedostaje kad ga nema. Često mu je podvodac kod kuće kraći nego inače. Prvih pola godine zaljubljenosti u Lindu bio je sretan, euforičan i sve je imalo smisla. Isti osjećaji su ga obuzeli kada mu se rodila prva kćer, Vanja. Tada je potpuno ispunjen i sve je moguće. Sve ima smisla. No taj osjećaj nepobjedivosti nije dugo trajao. Karl kroz cijelu knjigu i dalje čezne za njim. Između Linde i njega stalno dolazi do ispada. Linda često ima ekstremne promjene raspoloženja. Iz mira i spokoja, optimizma i topline prelazi u razjarenost. Kao par se stalno istovremeno zbližavaju i udaljavaju. Linda ga pokušava vezati uza sebe, ali Karl se oštro opire tim „ljubavnim okovima“. Jaz se među njima povečavao koliko se povečavala posesivnost. Beskrajna ljubav i beskrajna tjeskoba cijelo vrijeme su se borile za premoć. Kada treba pisati nedostaje mu njegov mir, samoća, jasnoća. Misli da je pozornost javnosti kao droga. Čim je osjetiš,  želiš još. U koliko sam se samo situacija i ja pronašla u ovoj knjizi. Ovo je knjiga koja pomiće granice, a Karl je majstor riječi atmosfere života. Knausgaard  zna na dvadeset strana opisati odlazak na zahod i ljudi će to ipak čitati i biti očarani. Koliko to ljudi u književnom svijetu može? Zato, čitajte ovu međunarodnu senzaciju i autobiografsku trakavicu. Ja jedva čekam treći dio. U njemu je riječ o njegovom djetinjstvu i paralelnom svjetu djece i odraslih. Ipak nas taj svijet najviše određuje. Karl-Ove Knausgaard rođen je u Oslu 1968., a tinejdžerske godine provest će kod svog oca u Kristiansandu, gradu na jugu Norveške, gdje je i sam dospio igrom sudbine početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, prije nego što će se preseliti u Oslo. Studirao je književnost i povijest umjetnosti u Bergenu, gdje će se sresti i družiti s nekolicinom norveških autora s kojima dijeli sklonost autobiografskom romanu ili, možda preciznije: romanu-autobiografiji. U Bergenu, čini prve književne pokušaje, uspješne dakako, tako da ga mnogi zapravo smatraju piscem “bergenskog kruga”, iako je sam autor poslije živio na mnogim mjestima, da bi se naposljetku ukotvio u Švedskoj, gdje je i napisao “Moju borbu”. Njegov je prvijenac "Ute av verden" (1998.) dobio Nagradu norveških književnih kritičara (prvi put u povijesti osvojio ju je debitant), a drugi roman, "En tid for alt" (2004.), osvojio je niz nagrada i nominiran je za Nagradu Nordijskog vijeća. Od 2009. do 2011. objavljuje heksalog "Moja borba" (Min Kamp) i u Norveškoj, zemlji od oko pet milijuna stanovnika, prodaje se u preko pola milijuna primjeraka.