Svjetlosna godina - Mara Majstorović -

Nije prvi put da pišemo o ovoj knjizi, ali osvrnut ćemo se na težinu riječi koje se kriju između svojih korica. Slušajući predstavljanje autorice prošle jeseni u Zagrebu, stekli smo dojam o kakvom se djelu radi; naizgled nevelikom, ali moćnijem od enciklopedije. Zašto? Zato što su knjige poput ljudi, neovisno jesu li niski ili visoki, crni ili bijeli, mršavi ili malo puniji  – svatko od nas u sebi krije čudesan svijet osobnosti s kojima vanjština ili ono što vidimo na prvi pogled često i nema previše veze. Posveta autorice kaže: put osvijetli sama i ostani svoja! Tada mi je uzdrmala temelje gađajući točno u sridu! Znači, nije ključ u pomoći drugih ljudi, ne čekaj u životu podršku prijatelja već sam donesi odluku i hrabro kreni! Stići ćeš već negdje, samo ne staj i ne obaziri se, koračaj u susret životu kojeg želiš živjeti. Ostani svoja! Ili u prijevodu, upijaj znanja, uči na tuđim iskustvima, poslušaj pokoji savjet ali u konačnici sama se moraš izboriti za vlastiti komadić Svemira krojen baš po tvojoj mjeri. Stvarnost kreiraš sama, autentična ili tuđa – ovisi samo o tebi. O tvojim mislima i riječima. "U životu je sve zapravo vrlo jednostavno. Ili je ljubav ili strah."

Često kroz raznu literaturu nailazimo na slične rečenice. Važne su to rečenice, kao i poruka da je sve moguće onima koji vjeruju. Uostalom, da nije bilo temeljne parole našeg festivala, što zna želja što je nemoguće, ne bi se ni mi družili sad već dvije godine za redom! Kad život preplave neke hladnije boje, kad se dogode najteži trenutci – tada čovjek zapravo najviše raste, osobito oni koji život shvaćaju kao dar. Koji se prepuste i vjeruju da će sve biti u redu. Jer svrha života i jest radovati se snovima na kraju puta. A privilegija svakoga od nas je sanjati svoje snove. Osobito onda kada jedino oružje u ratu protiv stvarnosti postane mašta. Mladost ne poznaje granice i strahove, a ljubav i sloboda hrabro stvaraju nova iskustva, piše autorica. Zato se Vukovar i imao snage izdignuti iz pepela. Jer svaki grad živi i umire među ljudima. A mogućnosti i perspektive koje ima, zapisane su joj duboko u kostima. I ne daju joj mira. Ovaj grad i dalje živi u njoj. Njegove posljednje otkucaje osjećala je duboko u sebi. Zato danas s toliko radosti i životne energije svakim svojim postupkom stvara neku novu budućnost – za sebe i svoju djecu, ali i sve ljude dobra srca. Vukovar kakvim ga Mara vidi, grad je svjetla i bezbroj mogućnosti, a pišući o njemu riječima vješto otapa zaleđena srca. Bog i sudbina nisu odgovorni za strahote njezina Grada i sudbinu njezinih roditelja. Ljudi su ti koji odabiru. Nekad i sad. I ona je morala odabrati isprosivši živu vjeru i žarku ljubav. Zna Mara da ljubav nema naciju, vjeru ni rasu. Bezvremena je i vječna. I ljubav uvijek pobjeđuje. Strah razara, ljubav stvara. Izbor je na nama. „Kakva god bila naša iskušenja i kakve god bile teškoće kroz koje moramo prolaziti, nikada se ne smijemo smatrati žrtvom. Sve u ovom beskrajnom svemiru ispunjeno je smislom i svrhom. Jedino s takvim stavom možemo preživjeti i u svoj punini zasjati. Reakcijom na događaje mijenjamo ishode, a da toga nismo niti svjesni. Jer posljedice uvijek stignu sve naše odluke i izbore.“ Zato budimo mudri, birajmo ljubav. Jer kraj svake priče stvaramo sami. Lijepe uspomene su moćne jer su zaogrnute s radošću, ljubavlju i svjetlom. I dok knjiga progovara o ratu i jednom gradu koji je usprkos svemu ostao živ, poruke iz ove knjige možemo primijeniti i na priču o jednom virusu koji je preokrenuo svijet. "Mi odlučujemo, izbor je uvijek na nama. Mrak je svoje rekao. Vrijeme je za svjetlo."  Sad smo mi na redu.

Tamara Jurković