Juda - Amos Oz
Ova knjiga mi je rastopila srce. Riječ je o dirljivom ljubavnom romanu punom melankolije (i kiše), humora i mudrosti, a ponešto ćete naučiti o povijesti i religiji. Amos Oz ponovo je napisao roman koji se ne ispušta iz ruku.
Mladić Šmuel Aš iz Haife, čiji su roditelji jednim udarcem izgubili svu životnu ušteđevinu, čiji je istraživački rad „Isus iz perspektive Židova“ propao, čiji je studij na sveučilištu u Jeruzalemu naprasno završio i čija se djevojka udala za svog bivšeg momka, početkom prosinca 1959. godine prihvaća posao koji su mu ponudili u kući na Putu rabina Albaza. U zamjenu za puni pansion i skromni mjesečni džeparac nekoliko sati dnevno treba praviti društvo invalidnom starcu, a ostatak vremena će biti slobodan, u potkrovlju kuće okružene popločenim dvorištem. Šmuelovi roditelji nisu zadovoljni njegovom odlukom i napuštanjem studija. Šmuel koji s roditeljima i sestrom nikada nije ima prisan odnos i prema kojima ne osjeća ljubav i pripadnost ignorira njihova pisma i vapaje da se vrati studiranju. Počinje mu se sviđati život u velebnoj kući gdje ima dovoljno hrane, ugode i društva. Zajedno s osebujnim starcem Geršomom Valdom živi tajnovita i od Šmuela dvostruko starija, Atalia Abarbanel. Tko je ta četrdesetpetgodišnjakinja koja ga toliko privlači i očarava? Zašto je sama, u kakvom odnosu je sa Valdom i kako se Šmuel snalazi u tom neobičnom društvu otkrit ćete sami. Njegova tri zimska i kišna mjeseca u tajnovitoj kući brzo će proći.
Roman se vrti oko ljubavi, religije i politike. Kroz cijeli roman provlače se pitanja poput: tko je bio Juda, je li bio izdajnik, a što je sa Isusom, je li on bio kršćanin ili Židov?
S Judom ili bez njega, svaki Židov bi u očima vjernika i dalje bio utjelovljenje izdaje.
Osim o religiji, u knjizi se raspravlja o vječno teškim političkim pitanjima: učestaloj mržnji prema Židovima, stvaranju države Izrael, jednosmjernoj židovskoj migraciji, pitanje Židova bez doma, straha od neprestanog židovskog jačanja snaga i njihovih dalekosežnih ambicija. Suživot Arapa i Židova je i dan danas upitan jer Arapi nikada nisu vjerovali u cionističku slatkorječivost po kojoj je šačica Židova doselila da pronađe ništa više od skrivenog kutka kako bi se sakrila od progona u Europi kojima su bili izloženi.
Ako ste čitali i zavoljeli Ozovu autobiografsku knjigu „Priča o ljubavi i tmini“, „Juda“ će vas identično očarati. Jer Amos je čarobnjak jezika i pripovijedanja.
Izdavač: Fraktura
Knjigu možete kupiti preko: https://www.fraktura.hr/knjige/product.aspx?p=3191
Planetarno popularni Amos Oz rođen je kao Amos Klausner 4. svibnja 1939. u Jeruzalemu. Odrastao je u Jeruzalemu u Ulici Amos u četvrti Kerem Avraham, u kojoj je i smještena radnja najvećeg broja njegovih romana. Ozovi su stavovi izrazito pacifistički u sferi politike i socijalnodemokratski u sferi socijalne ekonomije. Jedan je od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata. Učinio je to još 1967. u članku "Zemlja naših predaka" u novinama „Davar“. Jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Njegova prva zbirka priča „Gdje šakali zavijaju“ izlazi 1965., a prvi roman „Možda drugdje“ 1966. godine. Do sada je objavio devetnaest romana, među kojima se posebno ističu „Moj Michael“, „Planina lošeg savjeta“, „Soumchi“, „Crna kutija“, „Fima“, „Pantera u podrumu“, „Isto more“, autobiografski roman „Priča o ljubavi i tmini“ te najnoviji „Rimovanje života i smrti“. Objavio je i niz esejističkih knjiga, od kojih valja izdvojiti „U zemlji Izrael“, „Izrael, Palestina i mir“ te „Kako izliječiti fanatika“. Djela su mu prevedena na više od četrdeset svjetskih jezika. Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru. Pisao je za „Davar“, „Yedioth Ahronoth“, „New York Review of Books“ i sve važnije svjetske dnevne novine. Amos Oz dobitnik je niza prestižnih nagrada – Izraelske nagrade za književnost (1998.), Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara (1992.), Goetheove nagrade grada Frankfurta (2005.), francuske nagrade Senders (2004.), Heineove nagrade i mnogih drugih važnih svjetskih nagrada i priznanja.
.
Planetarno popularni Amos Oz rođen je kao Amos Klausner 4. svibnja 1939. u Jeruzalemu. Odrastao je u Jeruzalemu u Ulici Amos u četvrti Kerem Avraham, u kojoj je i smještena radnja najvećeg broja njegovih romana. Ozovi su stavovi izrazito pacifistički u sferi politike i socijalnodemokratski u sferi socijalne ekonomije. Jedan je od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata. Učinio je to još 1967. u članku "Zemlja naših predaka" u novinama „Davar“. Jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Njegova prva zbirka priča „Gdje šakali zavijaju“ izlazi 1965., a prvi roman „Možda drugdje“ 1966. godine. Do sada je objavio devetnaest romana, među kojima se posebno ističu „Moj Michael“, „Planina lošeg savjeta“, „Soumchi“, „Crna kutija“, „Fima“, „Pantera u podrumu“, „Isto more“, autobiografski roman „Priča o ljubavi i tmini“ te najnoviji „Rimovanje života i smrti“. Objavio je i niz esejističkih knjiga, od kojih valja izdvojiti „U zemlji Izrael“, „Izrael, Palestina i mir“ te „Kako izliječiti fanatika“. Djela su mu prevedena na više od četrdeset svjetskih jezika. Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru. Pisao je za „Davar“, „Yedioth Ahronoth“, „New York Review of Books“ i sve važnije svjetske dnevne novine. Amos Oz dobitnik je niza prestižnih nagrada – Izraelske nagrade za književnost (1998.), Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara (1992.), Goetheove nagrade grada Frankfurta (2005.), francuske nagrade Senders (2004.), Heineove nagrade i mnogih drugih važnih svjetskih nagrada i priznanja.
.
