Elif Şafak- Istanbulsko kopile

Izdavač: Buybook „Bilo jednom; jednom bilo nije. Božijih stvorenja bilo je mnogo kao zrna žita, a pričati previše bilo je grijeh, jer bi mogao reći ono čega se ne bi trebao sjećati i sjećati se onoga što ne bi trebao reći.“ Jedna od najsuvremenijih turskih autorica današnjice ovom nas pričom vodi u ono što bi bilo najpribližnije turskoj verziji romana „Sto godina samoće“. Prateći život ženskih članova porodice Kazandži, autorica nas suočava sa nekim od najznačajnijih i često najbolnijih momenata turske historije, kao što su proglašenje Turske republike, tursko armenski sukob, stremljenje njenih državljana ka zapadnjačkoj kulturi te očuvanje vlastite tradicije. Glavna neobičnost sedam žena iz porodice Kazandži jeste to što već godinama žive samostalno, bez muževa koji su umrli na jako začuđujuče načine, nerijetko ne dočekavši više od četrdeset godina. Priča počinje kada, za to doba izuzetno oštroumna i liberalna Zeliha, najmlađa od četiri sestre Kazandži, dolazi u ginekološku ordinaciju s namjerom da izvrši abortus. Poznata po svojim gotovo ateističkim stavovima, Zeliha odlučuje zadržati bebu iz straha od Boćije kazne. Budući da nikom ne želi otkriti tko je otac djeteta, Zeliha se suočava sa oštrim protivljenjem njene majke koja je zgrožena nad činjenicom da će se u porodici odgajati kopile. Zeliha biva primorana osloniti se na svoju tvrdoglavost jer nema muške podrške unutar porodice. Naime, majka je njenog brata Mustafu poslala na školovanje u Ameriku iz straha da će, ostane li pod njihovim krovom, doživjeti preranu smrt baš kao nekoliko muškaraca prije njega. Prošlo je devetnaest godina, i mlada Asja Kazandži je još buntovnija i nemirnija nego što to bijaše njena majka. Njena najstarija tetka Banu, vidovnjakinja koja je sklopila pakt s đavolom u zamjenu za dragocjene informacije, sigurno zna ko je njen otac, ali ju to saznanje previše zgražava. Tetka Feride, hipohondar i paranoik, zaradila bi bezbroj novih bolesti, kad bi znala tako važnu tajnu. Od tetke Feride bi mogla saznati samo historiju Turske, ali Asja je čvrsto uvjerena da ne možeš mnogo mariti za historiju vlastitog naroda ukoliko ne znaš tko ti je otac. Jedina od koje prima bezuslovnu ljubav je njena prabaka Petite-Ma koja pati od Alzheimera. Paralelno sa životom Asje Kazandži ispreplesti će se život američke armenke Armanoush. Njena svojeglava i brbljava majka Rose, razvela se od svog muža Basrama kada je Armanoush bila beba. Našavši se usred onoga što je njena majka tako vješto izbjela, Armanoush pokušava pronaći sebe između američke i armenske kulture. Želeći rasvijetliti prošlost svoje bake koju je tadašnji uzavreli turski režim još kao djevojčicu prognao iz Istanbula, a nad armenskim narodom izvršio genocid, Armanoush će se tajno zaputiti u Istanbul, i to ni manje ni više nego u porodičnu kuću svog očuha Mustafe Kazandžija. Može li kopile imati identitet? Trebamo li osuđivati i kazniti nešto za što sami direktno nismo krivi? Možemo li postojati izvan vlastite porodice ili su naše osobine već stoljećima dio nje? Provjerite da li je autorica sebi zadala prevelik zalogaj u potrazi za odgovorima na ova pitanja! Ovaj roman kao spoj isprepletenih historijskih činjenica i narodnih predanja, itekako će preispitati vaš pogled na svijet. "Član osam: Ako se između društva i Tebe ispriječi provalija nad kojom je samo klimav most, možeš slobodno spaliti taj most i ostati na strani Sebe, zdrava i čitava, osim ako provalija nije ono što tražiš." Ismar Krdžalić za Čitaj knjigu