DNK – Yrsa Sigurđardottir – brutalna ubojstva na hladnom i mračnom Islandu

Oduševio me ovaj psihotriler iz pera sjajne islandske kraljice krimića za koju sam sada prvi puta čula iako ona već nekih petnaest godina žari i pali u tom žanru. O sadržaju vam neću previše pisati jer bih mogla odati bitne elemente  koji će vam pokvariti doživljaj čitanja, ali neke stvari vam moram napomenuti. Roman započinje izuzetno uzbudljivo, s dirljivim prologom i opisom situacije u kojoj je troje male djece čiji se život drastično promijenio u trenu. Godina je 1987. Najmanja djevojčica sjedila je na jednom kraju klupe dok su njezina dva starija brata bojažljivo zauzela drugi kraj klupe. Stručnjaci razmatraju sve opcije jer je djeci potrebno što prije pronaći trajni dom. Treba li ih razdvajati ili trebaju ići svi zajedno? Odluka je teška jer nitko ne može udomiti svo troje. Sudbina djece je neizvjesna. Već taj uvod vas uvlači u zadubljeno čitanje i mnoga pitanja kakve veze ima troje siročadi s pričom koja slijedi. Nakon tog prologa idemo u događanja u 2015. godini  gdje se odmah na početku knjige u Reykjaviku događa brutalno i jezivo ubojstvo. Ubijena je Elise, mlada žena, supruga cijenjenog ginekologa i majka troje djece.  Jedini svjedok njezina je sedmogodišnja kći koja preživljava napad jer ubojica nije svjestan njezinog prisustva. Ubojica ostavlja i vrlo zamršenu poruku.  Za ubojstvom naravno slijedi istraga i drama koja do kraja ne prestaje ni u jednom trenutku. Patolog je u šoku od težine i brutalnosti ozljeda. Istragu vodi dvojac – neiskusni policijski istražitelj Huldar Jonas i iskusna dječja psihologinja Freya koja je zadužena za ispitivanje malene Margret. Dobrobit i zaštita djevojčice  treba biti na prvom mjestu, a tek za njom slijedi nužnost izvlačenja što više informacija o mogućem počiniocu. No trauma je velika za tako malo krhko biće. Nitko ne zna da je policajac Huldar proveo noć s Freyom iskazujući joj lažni identitet i da se pritom narednog jutra išuljao iz zajedničkog kreveta bez pozdrava. Freya je osobito iznenađena kad vidi tko će voditi istragu. Oboje šute o fatalnom susretu. Huldar je pomalo neupadljiv, stalno žvače nikotinske žvakače gume i nema baš previše samopouzdanja u svoju intuiciju i prosudbu o mogućem ubojici. Bit će vremena da sazrije u dobrog istražitelja. Autorica mu gradi dobru bazu. Cijela priča vrvi jezivim slikama, uznemirujućim prizorima i mračnom atmosferom, a osjeća se i čini se da svi ti ljudi na Islandu ne vjeruju u dobro u ljudima. Polako upoznajemo sve likove od istražitelja, svjedoka, prijatelja, kolega, susjeda kako bismo mogli sami procijeniti tko bi mogao biti ubojica. Jer ubojstvo se ubrzo ponavlja. Policija je zbunjena. Svi tragovi nikuda ne vode. Upoznajemo i mladića koji se bavi radioamaterstvom  i koji se čudno ponaša. Koliko traume iz djetinjstva utječu na psihu i život siročadi? Pitala sam svo vrijeme čitanja. Jako mi se svidio stil Yrsinog  pisanja jer uzbuđenja ne nedostaje i lako se čita. Prolog, koji se odvija 18 godina ranije, zaista ostavlja bez daha i o njemu se razmišlja svo vrijeme čitanja. Zaplet je dobro osmišljen, a priča je uzbudljiva do samog kraja i iznenađujućeg završetka. Velika preporuka za ovaj napeti atmosferični  roman s hladnog i snježnog Islanda,  sa zanimljivim likovima koji su prije svega od krvi i mesa, puni strahova, puni mana iako se čini bi morali biti supermeni da riješe tako zamršena i perfidna ubojstva. Prevela: Vanja Veršić