Dalibor Talajić u book cafe-u Paradiso u Otočcu - Gostovanje za dušu, njegovu i našu

Bila je to po mnogo čemu jedna posebna večer, možda i ponajbolja u našem programu do sada; na momente teška i bremenita, a onda opet topla i prisna, baš onakva kakvu i zaslužuje jedna ovako slojevita tema. Puno je toga tijekom predstavljanja knjige „Most ponad burne rijeke“ rečeno od strane samog autora, nešto se moglo iščitati između redaka a nešto tek dalo samo naslutiti. Kolika je snaga roditeljske ljubavi do sada smo imali priliku čuti većinom iz ženskoga kuta. Bila je ovo prva prigoda u kojoj smo slušali jednog oca snage dostatne da izazove tektonske poremećaje.  Čuli smo kako je Dalibor otkrivao najskrivenije kutke vlastite duše i kako je u konačnici postao boljim čovjekom.  Snaga riječi oduvijek je bila nešto u što vjeruje. A u godinama borbe sa „nevidljivim neprijateljem“ svojeg sina, autizmom, otkrio je i čudesnu snagu glazbe, kao najapstraktnije grane umjetnosti. Glazbe zauvijek zapisane u genima njegove majke koja je govorila da kad pjeva – pjeva Bogu, velike operne dive Ljiljane Molnar Talajić. Svaki roditelj, prema riječima autora, ako pažljivo prati, u stanju je prepoznati onaj nepogrešivi grč u vlastitoj utrobi, kada stvari kod djeteta nisu onakve kakve bi trebale biti. Savršen je to kompas koji se javlja točno kada treba i nestaje kada je roditelj na pravome putu. Zato je važno biti budan, osluškivati njihove otkucaje, vjerovati instinktu i reagirati kad treba. A nekad je potrebno rušiti planine. Sav očaj i jad, nemoć i strahovi stanu u jednu jedinu rečenicu: Noću plačite – danju radite! Vrijeme Vam može biti najbolji saveznik ako mu ne date da umakne. Što se ranije krene, veći će biti i rezultati. Čuli smo tu večer doista svašta; kako je teško zadržati prisebnost i umiriti vlastite misli, kako mala sredina može biti poticajna za rad sa djetetom, kako poneki ljudi okreću glavu i prelaze cestu kad vide kako se uči voziti romobil, a meni je srce bilo veliko k´o kuća. Moj je Otočac još jednom pokazao koliko je velik. I Otočac i Gospić. Ovdje doista žive ljudi koji razumiju i suosjećaju, žive oni koji ne okreću glavu i ne osuđuju, već pružaju ruku podrške i nude pomoć i potporu. Hvala „Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju Pčelice“ iz Gospića što su ovu večer bili s nama, hrabrim roditeljima posebnih junaka koji su na ovaj svijet došli da nas nauče lekciju o tome koliko velika i jaka ljubav treba biti! Nevidljivi neprijatelj ipak gubi svoju snagu kad naiđe na ovakve ljude. „Bila je ovo realna i iskrena večer, otvorena i bez uljepšavanja ali sa toliko predanosti i ljubavi koja pruža nadu i utjehu. Svaki roditelj mora sam tražiti i naći put kroz taj labirint autizma. Teško je, ali se može“ kaže jedna od čitateljica. Budućnost kujemo u sadašnjosti Talajićeve su riječi iz ove knjige. Ako sadašnjost izbjegavamo, budućnosti nećemo ni imati. Nije li ovo odličan savjet za sve segmente naših života? Nije važno što stiže pred tebe, važno je kako ti na to reagiraš. A reagiraj poput vode: ne opiri se, prilagodi se i napreduj dalje. Hvala Nakladničkoj kući Beletra i izdavačici Sandri Pocrnić Mlakar na ovom posebnom gostovanju i hvala Manji Kostelac Gomerčić na sumoderiranju naše književne večeri. Bila je ovo večer suza i smijeha, prepuna emocija ali kako reče naša slijedeća gošća: ako i bude suza, onda barem da iz njih nešto naučimo!  Jer u djecu treba vjerovati. Tamara Jurković (vlasnica i organizatorica  Book cafea Paradiso u Otočcu)